Nismo se žurili s ustajanjem jer se pošta u Old Stationu otvara tek u 11, a imali smo svega 4 milje do tamo. Oko 10:40 smo došli u Old Station. Tu su bili mnogi hikeri. Ušavši u poštu i nakon razgovora s ugodnom gospođom shvatio sam da mi čarape nisu došle.
Šaljivi dvojac: Tobias i Dirty B ili Dirtybias. Glavna im je zabava ljudima u ruksake kriomice stavljat konzerve, kablove, smeće.
Potom smo otišli u JJ cafe i ručali. Malo smo se zakačili na wi-fi što uvijek popapa vrijeme. Zatim u trgovinu po plin i sitnice. Kupili smo i pivo i čips i zasjeli. Krenuti je bilo jako teško. Vrućina nije doprinosila elanu, kao ni činjenica da sljedećih 30 (48 km) milja nema tekuće vode na trailu. Nedostatak vode nas je psihički iscrpljivao unaprijed. Znati da ćemo piti toplu vodu, i to na kapaljku, sljedećih nekoliko dana nepovoljno utječe na hikere.
Naposljetku smo se natovarili svaki s po 4 litre vode i krenuli u 16:15. Bijaše užasno. Voda u bocama je zakuhala vrlo brzo i nismo imali čime hladiti grla. Nakon mukotrpne hodnje, mahom uzbrdo, oko 20:15 smo se dokopali kampa. Nisam bio gladan, ali sam se natjerao skuhati si nešto i pojesti.
Ovakvi prizori su uvijek skriveni nekoliko desetaka milja od civilizacije. Naišavši na ovaj prizor ukamenio sam se, šutke sam promatrao jer znao sam kolika je vjerojatnost da se nađem baš ovdje u ovom trenutku. Za mene su ovo bila vrata - vrata u novi život koji se predamnom otvarao protiv moje volje. Na meni je samo bilo da ga prihvatim...