Bijaše jako hladna noć. Probudio sam se u 6:40, a do tada se Woodsmoke polako već spremio i taman bio na odlasku. Bilo je 7:25, a oko 7:35 je došao Jeff. Noćio je 3 milje iza. Naprosto nije imao energije, a kada je pala noć podigao je šator 3 milje iza mene. Polako smo krenuli, a uskoro sam dostigao Woodmoskea. Ponudio mi je štapove za hodanje. Naime, nije ih koristio, a ranije sam mu se požalio da su moji štapovi na izmaku. Odlučio sam prihvatiti ponudu i isprobati ih u ovoj dionici. Uskoro smo stali na doručak i ostavismo Mattu papirnatu cedulju na putu. Pokušat ćemo doći do Castelle već sutra popodne, otići u Mount Shastu, opskrbiti se i noćiti tamo. Sljedeći dan ćemo se oko 10 vratiti pa neka nas čeka u Castelli.
Do 14 sati smo othodali 15 milja. Došli smo do rijeke McCloud Tu smo napravili pauzu za ručak i pranje nogu. Potom sam nastavio, a Jeff je još malo otpočinuo.
Hodao sam nekih 30 minuta, a onda se dogodilo jedno ugodno iznenađenje. Na makadamskoj cesti dočekao me trail magic. Djevojka je čekala svog dečka thru hikera i usput je donijela pivo, sokove, nešto slatkiša. I sama je othodala Apalachian trail i točno zna kako bi trebao izgledati dobar trail magic 🙂
Bijaše tu još hikera, no nisam se mogao dugo zadržavati. Morao sam prehodati još 7,5 milja (12 km), a bilo je već 17 sati. Nastavio sam uz pratnju komaraca. Stao sam da se našpricam repelentom, te iskoristio trenutak da popijem trail čarolije što sam je ponio sa sobom 🙂
Nakon što sam suknuo pivkana nastavio sam. Noge ponovno bole. Cijeli dan me podsjećaju koliko milja prevaljujem svaki dan. Naprosto ne prođe dan bez bolova neke vrste. I ne govorim o bolovima koji prolaze, već o konstantnoj prijetnji mojoj koncentraciji, predanosti cilju i na kraju krajeva i zdravlju, jer ukoliko bol prijeđe određeni stupanj pali se alarm lampica koja sugerira da je ozljeda prešla granicu samozacjeljenja.
Oko 20 sati sam stigao do kampa. Tu su bili Taz, E.T., Mountain Goat i rado me primaju na kamping mjesto. Kasnije došao Woodsmoke, a oko 22 sata i Jeff.
Ovakvi prizori su uvijek skriveni nekoliko desetaka milja od civilizacije. Naišavši na ovaj prizor ukamenio sam se, šutke sam promatrao jer znao sam kolika je vjerojatnost da se nađem baš ovdje u ovom trenutku. Za mene su ovo bila vrata - vrata u novi život koji se predamnom otvarao protiv moje volje. Na meni je samo bilo da ga prihvatim...