Rano jutro nas je očaralo svojim bojama, no umjesto da sjednu i gledaju thru hikeri moraju grabiti milje. Nema opcije, naprosto kao da te netko vuče za nos – ideš i ako ima prilike gledaš u izlazak sunca. Ne bijaše mnogo elevacije za svladavanje, ali kako je sunce dobivalo na elevaciji postajalo je jako vruće.
Nakon tradicionalnih 10 milja pao je doručak, a kada smo krenuli dalje nije prošlo puno kada smo naišli na trail magic u obliku sokova. Lijepo smo se osvježili i nastavili, a oko 13:30 smo došli do ceste i okušali sreću sa stopiranjem. Cesta je bila sablasno prazna, no prvi auto koji je došao se, iako je produžio dalje, vratio nakon par minuta i prebacio nas do Ashlanda. Odmah smo se prijavili u hotel kako što prije odradili obaveze – pranje odjeće i tuširanje. Potom su se pojavili Koreanci. Dogovorili smo termine i dvojica su ostala s nama – Jamie i Shin. Navečer smo otišli u grad na večeru s Nicolom i Adamom. Jeff je službeno slavio svoj 29. rođendan pa je opet častio. Poslije smo posjetili neki pub, popili pokoje pivo i vratili se u hotel na spavanje.