116. dan: Sheep Camp Spring (1693) . Mt. Ashland road (1709): Dolazak u ashland
18 listopada, 2016
118. dan: Interstate highway 5 (1716) – Milja 1728: Poslije grada je uvijek teško
18 listopada, 2016
Iako dan praznog hoda uvijek ima puno posla za obaviti i boravak u Ashlandu nije bio iznimka. Prvo smo se nadoručkovali u hotelu, a potom smo se uputili u REI, trgovinu opremom koja se nalazi u Medfordu, kako bi zamijenili neke i kupili druge stvari. S obzirom da mi je šatoru već dobrano se izlizao zatvarač morao sam zamijeniti ga prije nego počne sezone kiša, k tome želio sam veći šator kako bi u mokrom okruženju mogao staviti sve svoje stvari unutra bez problema.
REI – ulazna vrata: “Tisuće umornih, živčanih, civilizacijom pregaženih ljudi polako počinju shvaćati da je odlazak u planine povratak kući…” John Muir
Došavši u REI vratio sam šator i podložak za spavanje, jer je bio probušen već dugo vremena. Novi podložak sam si odmah uzeo, no Big Agnes Copper Spur UL2 šatora nije bilo. Nudili su mi alternativu, ali to nije dolazilo u obzir. U ovom trenutku thru hike-a, kada se približavam kraju, ne želim eksperimentirati. Pozvao sam managera trgovine, objasnio sam mu svoju situaciju i što želim, a on mi je ponudio da mi željeni šator pošalju na adresu preko online trgovine i to express shippingom besplatno. Malo sam dvojio, pogledao tjednu prognozu, a onda pristao na to. Dao sam im adresu Mazama Village-a, par milja prije Crater Lake-a. To je konkretno značilo da ću hodati 5 dana, koliko mi je trebalo do tamo, bez šatora. Malo rizika i dodatne avanture, zašto ne. K tome, prognoza je bila dobra. Bijaše 17.8. i nisam očekivao kišu. Još jedna dobra stvar je bila što sam dobio 429$ vrijedan šator za cijenu one persona koji je iznosio 379$. REI kada radi povrat vraća punu cijenu proizvoda, a Kalifornija u kojoj sam kupio prvi šator ima veliki porez, za razliku od besporeznog Oregona, tako da su mi se cijene izjednačile. Štoviše, ostade mi 3$.
Po povratku u Ashland obavismo resupply, a u hotelu su snimatelji zabilježili trenutke u hotelu. Kasnije smo preko interneta naručili hranu preko specijalizirane thru hike trgovine za mjesta koja su ispred nas, a nemaju dobru ponudu hrane.
Navečer smo večerali na obližnjoj benzinskoj crpki čisto iz razloga jer smo se prekasno sjetili jesti, naime ništa više nije radilo. Blog je također dobio pokoji novi unos… Sutra nastavljamo PCT-om.
