Uspon: 2574 m
Nizbrdica: 2445 m
Probudio sam se u 7 i u 8 sam hodao trailom. Jutro je bilo prekrasno, ali teren pomalo težak. Znao sam da me očekuje velika visinska razlika. Pokušao sam se psihički pripremiti na mnogo boli i muke i čini se da sam bio spreman.
Uslijedila je nizbrdica, a potom i prva uzbrdica. Bijaše prilično naporno. Potom ponovno nizbrdica, kojoj kao da nikada nije bilo kraja. Podamnom se pružao pogleda na usjeklinu. Odjednom je nebo parao zvuk mlaznog motora. Gledao sam iznad sebe, ali nisam ništa vidio. Pogledao sam prema dolje, kojih 100 metara ispod mene vidio sam avion, F-18, odozgo kako klizi kanjonom pritom stvarajući adrenalinsku buku. Prekrasan prizor, no uskoro sam vidio nešto još veličanstvenije – Mica Lake!!! Defitivno jedno od najljepših jezera na trailu. Kakva je šteta što tu nisam došao navečer da kampiram i doživim ovo mjesto u veličanstvenosti praskozorja.
Zadnji uspon dana je bio dugačak samo 4 milje, ali je zato bio užasno strm. Čista brutala.Dakle, do kraja dana sam nabrao preko 5000 m što uspona, što nizbrda i to u svega 24 milje. Fascinantno je što tijelo sve može. 15 kg na leđima, u bolovima, mentalno krhiran, ali ipak sam išao. Bio je ovo jedan od težih dana – i fizički i psihički, nakon kojega će svaka nova avantura biti izvediva. U svjetlu ovakvih dana moći ću graditi svoje daljnje uspjehe.
Na prvi kamp sam došao za sumraka, ali tamo je već bilo 4 hikera, između kojih i Grashopper. Prilično gusto, pa sam ih pozdravio i nastavio do sljedećeg kampirališta. Već je pao mrak, a oblaci sa zapada su naslućivali da se bliži kiša. Došavši na kampiralište odahnuo sam kada sam shvatio da nema nikoga tamo. Složio sam svoj dom, skuhao si svoj fini obrok i gledao oblake kako dolaze. Pomisao na još jedan kišni dan je u meni izazivala mučninu. Morao sam izignorirati loše osjećaje i posvetiti svoju pažnju hrani koju sam s velikim guštom jeo. Uskoro je došao i Quotes uz ljubazni upit smije li kampirati pokraj mene.