30.04.2022., subota
Zora je bila hladna za poludit. Dugo sam se tjerao ustati, no naizad oko 7:25 sam krenuo. Čarape na tenisicama su mi se učinile čudnima. Pip-pip….ooooo, zaleđene su. Oooooo ne, filter za vodu mi je ostao vani. Smrznut je. Pokušavam procijediti vodu – ne ide. Ok, to je sad za smeće; udaram se filterom u glavu. Srećom, nisam se riješio starog Katadyna.
Kada sam sve spremio valjalo je obući tenisice. Ne ide. Ko kamen su. Ništa, grijem vodu i zalijevam tenisice s vrućih dva deci. Sve se topi a ja oblačim toooople tenke. Milina.
Puštam mjuzu i napadam kanjon. Sve ide dobro, a onda naletavam na tipa s malom gitarom. Amer trail imena Shredder. Prepoznaje me po filmu i obećaje da će mi zasvirati za kameru.
Nešto kasnije susrećemo se na fotogeničnom mjestu i eto mi koncerta. Shredder je izvrstan muzičar i kompozitor. Intervju je isto izvrsno odradio. Nekako smo dobro kliknuli pa smo hodali još neko vrijeme skupa. Nažalost, mojih 5 kg video opreme me previše usporava da bih pratio ovakvog hikera.
Nastavljam s ciljem da se iskobeljam iz ovog kanjona. Četiri je dana bilo i više nego dovoljno. I onda se polako počelo otvarati. Nestajale su strme stijene i sve sam više gledao u daljinu da bi kanjon završio branom.
S druge strane brane maleno jezero i kampiralište. Tu sam zatekao Kylea a uskoro se pojavio i Steelhead. Odvojio se od Headfirsta i Thyghclopsa. Prespori su. Kaže da me lovio 2 dana. U tome sam trenutku prehodao 15 milja, ali sam si zacrtao još 4. Pozdravljam se sa Steelheadom uz – vidimo se sutra.
Predamnom se otkrivao posve novi svijet. Tako sam zamišljao New Mexico. Ono što je predstavljalo problem je što opet nema vode, a i ono što je ima je najčešće zasrano od strane krava. Pitam se zašto kenjaju u vodu koju piju. Možda iz istog razlog zašto zec jede svoje dreke – nadopuna prehrani.
Jedva sam našao kamping mjesto. Sve su preorale krave. Pomalo mi postaje jasno zašto ih ne vole ovdje.
Subjektivna ocjena dana: 7