Bijaše topla noć. Probudio sam se u 5:45 i do 6:40 sam bio na trailu. Matt je odavno hodao. Sustigao sam ga kroz 40 minuta. Nešto smo pojeli kad evo i Jeffa. Ujutro se radi najbolja kilometraža tako da smo letjeli. Dobrim tempom smo došli i do elektrane Mojave. U blizini mali trail magic. Voda, led, čokolada, kuhana jaja. Nastavili smo do Silverwood jezera.
Vrućina je bila neumoljiva. Na mjestu gdje trail dotiče jezero susreo sam ekipu i odlučio im se pridružiti.
Ubrzo stiže i Carsten, a potom i Matt. Odmorili smo noge u hladnom jezeru.
U tim je trenucima pomalo nastalo prijateljstvo s Carstenom. Nastavili smo zajedno.
Cijelo nas je vrijeme gledalo jezero, a činjenica da se tamo negdje s obale može naručiti pizza nas je tjerala naprijed.
Napokon stigosmo na jezero. Kroz sat dva stigla je i pizza. Utaborismo se pod strehu i čekasmo tamo da sunce popusti.
Osvježili smo se vodom i nastavili dalje. Pridružio nam se i Jeff. Četvrti član ekipe.
Opet su nas mučili isti problemi – nema mjesta za kampiranje. Dosta nas je ljudi preteklo i imamo osjećaj da će biti teško naći kamping spot.
Na kraju prolazimo sve šatore bržih hikera i zaustavljamo se na zgodnom mjestu. Mattu prepuštamo najbolje mjesto.
Kuhamo si večere i polako se povlačimo u šatore.
Promišljali smo i o Aussie Crawlu. Do sada se dobar dio njegovih priča pokazao istinitim. Vidjet ćemo što donosi sutrašnji dan.