Probudismo se oko 6, polako se spremamo i polazimo.
Danas ćemo presresti McDonalds. Hikeri o tome pričaju danima. Uskoro smo uhvatili dobar ritam i ubrzo dolazimo do vidikovca.
Uskoro se svi okupljamo i gledamo krajolik. Kratko raspravljamo gdje je što, a onda su se kockice polako same slagale. Aussie Crawl je s kirurškom preciznošću opisao ovaj dio puta i dao nam neke korisne informacije koje smo iskoristili. Oči su nam se polako otvarale. Sada smo znali tko je Aussie Crawl…bolje rečeno sada smo počeli uviđati tko Aussie Crawl nije. U njemu nije bilo zlobe. Ne bijaše on ni lažov ni psihopat.
Tada odlučismo – naša grupa će se od sada zvati The Crawlers 🙂
Nakon otkrivenja vrijeme je proletjelo i ubrzo dođosmo do križanja za McDonalds. Tamo je bio Puck kojeg nazivamo Gretzky. On hoda s hokejaškom palicom i mrzi kad ga zovemo Gretzky.
A onda doručak. Častio je Matt.
Prije polaska fotografija za pamćenje: the Crawlers. Rijetki su to podne krenuli na trail.
Bio je tu i Stevenov konj koji me sinoć umalo pregazio. Spremno je pozirao. Ubrzo smo došli do pothodnika ispod autoceste za LA.
A onda je uzlijedio i pothodnik ispod pruge gdje je u hladovini odmarao Gretzky. Vrućina mu je teško pala.
Došli smo do prijevoja. Vjetar je bio olujan. Nastavismo dalje, a onda dođosmo i do crest riding dionice. S lijeva i s desna pogled u daljinu. Hod po hrptu planine. Uživanje par excellance. Vjetar, pogled u daljinu, prašina pod nogama.
Ne treba se bojati kaktusa. Ovo je biljka koja isto toliko bode, ali je gotovo neprimjetna uz put. Napiknuo sam se već nekoliko puta.
Spustivši se do doline susreli smo mladog trail angela. Punio je ormar s vodom, a potom nas i ponudio jagodama i borovnicama. Njam njam 🙂
Krenusmo dalje kako bismo stigli do kamping spota kad ono čegrtuša. Kamere na gotovs dok nije zbrisala. Dostojanstveno je otpuzala do pikavog grmlja i jezikom ispipavala zrak.
Mukotrpni uspon se nastavio miljama. Trebalo se popesti do 2500 m u 20 milja.
Napokon dođosmo do prijevoja gdje smo podigli šagorsko naselje. Vjetar je divljao, ali pomalo smo naviknuti na to.
Prije spavanja shvatio sam da sam ostavio punjač i power bank u McDonaldsu. Par poziva u restoran, poruke hikerima koji su dan iza nas. Možda još ima nade….
1 Comment
Bravo Nikola, drž’se….prvih 300 je iza tebe, ne daj da te išta omete u ostatku