17.05.2022, utorak
Naspavao sam se. Čudan osjećaj. Ništa zato, moram se spremiti i krenuti prema gradu. Nije da zadnjih dana nisam išo prema gradu, ali sada sam blizu.
Krajolik je i dalje bio zapanjujuć. Kretao sam se lako i sa zadovoljstvom. Bilo mi je čak šteta doći u grad.
Staza je pomalo gubila na nadmorskoj visini i počele su se ukazivati krave i pašnjaci. Onda sam zagazio na makadamku i time se već opasno približio Cubi.
Došavši do asfaltne ceste krenuo je i najmukotrpniji dio dana. Hodanje po asfaltu vrlo nepovoljno utječe na stopala. Prvo zbog istih pokreta, a drugo zbog tvrde i vrele podloge.
Nakon kojih sat i pol truckanja po asfaltu došao sam u Cubu. Odmah na ulazu u grad Cuban Lodge, smještaj gdje planiram noćiti. Kod recepcije Nijemice, Google i Cutie. Gospođa koja vodi motel je krajnje neobična, uputiše me hikeri. Pozovnio sam i pojavila se s informacijom da je sve bukirano. Onda smješak…..i pitanje odakle sam. Kada je čula Hrvatska odmah se pojavila jedna soba viška. Naime, voli ženske goste i strance. Muški Amerikanci su bili u nemilosti.
Dok sam čekao da očiste sobu razgovarao sam s hikerima. Navodno će zatvoriti šume. To znači da nema naprijed osim ako misliš 4 dana udarat po highwayu. Google nam objašnjava svoj itenerar: busa, vlak, podmornica….komplicirano. Daj da te uslikam, tko zna hoćemo li se više vidjeti, ubacio sam se u razgovor.
Cutie je otišao u RV park na noćenje, a Nijemice i ja ostajemo tu. I Shred je tu negdje. Smještam se u sobu i prvo se bacam pod tuš. Olakšanje je sa sebe skinuti 5 dana prašine i znoja. Potom odlazim preko ceste na klopu, a pridružio mi se i Shredder. Meksička klopa ili burgeri…..hah, nema dvojbe.
Akon ručka svratili smo u ranger station informirati se o situaciji na terenu. Ramger nam objašnjava da Orest service nije zabrinut za šume. Vatra je prirodni i proces. Zabrinuti smo za hodače, reče. Šume su izuzetno suhe, plane li požar će se širiti neviđenom brzinom i nećemo vas moći izvući iz pakla. Svatko će biti za sebe a to znači da će u tom slučaju biti mrtvih ljudi, reče u jednom dahu pritom gestikulirajući rukama. Zamislio sam se. Iako je zatvaranje tek u četvrtak teoretski mogu ući u šumu, a izaći pod zabranom, riskirajući kaznu od 5000 $ ili čak zatvor, sada sam dvostruko oprezno promišljao o svojim koracima. Stranac sam, kada boravim u stranoj zemlji nastojim poštivati zakone i običaje maksimalno. Ulazak u šumu bi značio nepoštivanje i bahatluk. K tome, sutra mi u poštu dolazi paket i ne mogu otići ranom zorom iz grada. Razmišljati ću još o svemu.
Punog trbuha natjerao sam se ići oprati robu. Pošteno je zaudarala i to sam naprosto morao učiniti.
Vadim oprani veš iz mašine i zapuhuje me kremasti mio miris neoprane robe s naglaskom na čarape. Iz iskustva znam da će sušilica to raspuhati.
Ostatak sam dana proveo pričajući s hikerima i razmišljajući o svojim narednim danima. Svatko ima svoju teoriju, neki će svjesno kršiti zakon, neki će 4 dana hodati po cesti, neki će se prebaciti u Chamu, odnosno prema Coloradu. Znam jedno, sutra nikamo ne krećem. Preuzeti ću svoju pošiljku u pošti, dobro jesti i odmarati, te gledati i čitati vijesti. Sutra ću biti pametniji…..