Cijeli dan gledam ovaj prizor i kao da sam zatočenik. Ne osjećam se baš dobro ovdje. Prije dvije godine ovdje su neki “hikeri” ostali dva mjeseca i gđa Donna je morala zvati policiju da ih odvedu. Jasno je zašto su ovdje osjetljivi na one koji duže ostaju. Nitko mi ništa nije rekao direktno, ali osjećam da se moram maknuti. Imam voltaren kremu, ibuprofene, naproxene, steznike, čak sam i gojzerice dobio. Poslala mi ih Katarina iz Hrvatske dobrotom ekipe iz Cedevite koji su ih nagurali između proizvoda. Ipak, ne mogu ih nositi jer mi je meko tkivo oko zgloba osjetljivo. Još sam u dvojbi da li da ih pošaljem u Kennedy Meadows ili da ih teglim. Teške su i nezgrapne, a ja sam pun ko brod. Da li bi ih nosio od početka da sada mogu vratiti vrijeme? Sve bih drugačije napravio da se vrijeme vrati. Prvo bih kupio kvalitetne uloške, a onda ostalo. Naći pravu kombinaciju za noge je prava umjetnost i malo tko od hikera iz prve pogodi dobitnu kombinaciju. Mene je, nažalost, promašaj koštao ozljede.
No, što je tu je. Generala poslije bitke ima puno, ne trebam i sam sebi još predbacivati. Ako ništa drugo naučio sam puno toga i sada prakticiram dobri stari mehanizam imena “slatki limun” 🙂
Dani koji slijede će biti jako neizvjesni i najvjerojatnije vrlo bolni. Preko trnja do pobjede, kažu. Nisam ni sumnjao da će moje trnje biti hrđavi čavli, no krajnje je vrijeme da se naviknem na to…i ponovno je vrijeme za kiseli limun; mnogi ljudi nikada neće ni vidjeti ni okusiti PCT, mnogi bi potpisali i veće muke od mojih samo da osjete dio PCT-a ili da dobiju priliku pješačiti ga. Stoga, idem uživati kao sto sam i do sada uživao, no s malim distraktorom; vidjet ćemo kolikim.
Žao mi je sto ste morali pauzirati sa mnom, no i ovo je put, kao sto i sami znate iz svoga života. Ide dobro do jedne granice, a onda se sve zakomplicira. Tada se koprcamo ne bi li se izvukli iz nevolje…i naposlijetku uspijemo, na ovaj ili onaj način. Uspjeh nije pobijediti, uspjeh je usuditi se. I ovo nije kiseli limun, ovo je živa istina. Dakle, idem se baciti u jedan uspješan segmentić, a to je – usuditi se pokušati.
Do čitanja….jer tko zna što donosi sutrašnji dan.