Cijelu je noć kišilo, a vjetar je razbijao krošnje stabala u RV parku. Nejednom su mi misli otišle k hodačima koji su izašli i vjerojatno kampirali na izloženim, snježnim i barem 700-800 m višim predijelima. S druge strane, loše sam spavao. Morao sam nekoliko puta ići mokriti, a to bi mogao biti pokazatelj nahlađenosti.
Po buđenju sam s ekipom otišao do pošte da provjerim jesu li stigle toliko očekivane kutije. Nažalost, ništa. Vrativši se u šator zavukao sam se u vreću i nadoknađivao san. Na momente se pojavljivalo i sunce, zatoplilo bi, ali slabo. Probudio sam se kao s laganom ognjicom, umoran i s glavoboljom.
Oko 14 sati pak stiže mail da mi je jedna kutija dostavljena. Nisam gubio vrijeme. Obukao sam tenisice i skočio do pošte. I zaista, La sportive su stigle. Kutije s hranom i dalje nema.
Odmah sam se ubacio u nove trailerice, a stare bacio. Dale su svoje i to se osjećalo pri hodanju. Zanimljivo je, dobro se drže i kroz 4-5 dana potpuno propadnu, a najbolje to osjetiš kad obučeš nove. Ipak, odvalio sam preko 800 km s njima. To im je doseg. Nakon toga umor u stopalima se drastično ubrzava pri hodanju.
Kada sam se vratio u RV park svi su bili u šatorima. I ja sam se povukao, a temperatura zraka je počela drastično padati. Uskoro se pred mojim šatorom pojavila Čehinja Master Chef. Jučer su krenuli u planine i evo vratili su se. To je već 4. ili 5. grupa, odnosno oko 15 ljudi, danas koji su se vratili s planine. Vrijeme ih je ispljunulo. Jaki vjetar, snijeg, temperature ispod nule, vlaga…. Odlučili su se vratiti i krenuti sutra zelenom rutom. Već sam danas proučavao vremensku prognozu i ova hladna fronta nikako da ode. Navodno poboljšanje dolazi u srijedu, a opet malo malo netko pokazuje mobitel s količinama snijega sa sjevera Colorada. Količine su pozamašne.
U dvojbama sam. Čekati kutiju ili kupiti hranu i otići u snijeg. Čekati poboljšanje vremena ili se baciti u koštac s hladnoćom i vjetrom. Opremu imam. Vreća mi je vrhunska, imam odjeće, kapu i rukavice. Cepin i dereze su spremne. No, ne osjećam se baš fizički dobro, kao da se tijelo posve opustilo i malo pokleknulo. Možda je to samo način regeneracije.
Doći će odluka…..valja se samo malo strpiti i ne ići grlom u jagode. Uslijed mozganja Steelhead i Thighclops su se u kampu pojavili s nekom klopom. Steelhead je podijelio svoje Nijemicama, a Tighclops se sjetio Tesle 😁 I tako sam dobio pitu od višanja. Njam.
Ali lijepo je. Hikeri su kao velika obitelj. Dijelimo informacije, hranu, nasmijavamo se i družimo, a kada netko klone drugi ga podižu.
Osluškivati ću svoje tijelo. Trenutno je malo na rubu i valja biti nježan prema sebi. Grlo i jagode njet.
Kiša opet počinje po ne znam koji put danas i kao da najavljuje sutrašnje pljuskove koje prognoziraju. Kako bilo, sa svakom minutom sam bliže ulasku u Colorado. Radujem se.
Dok ovo pišem stiže mi notifikacija – sutra 4 celzijevca manje nego danas, s pljuskovima. U gorju preko 3000 mnv to mora da je snijeg.
Idem spavati. Jutro je pametnije od večeri.