Probudio sam se oko 6.40. Izlazeći iz šatora uviđam da je sve zaleđeno, no nema vjetra i prekrasan je dan.
Polako se spremam i krećem prem famoznoj pošti i trgovinama. Opet nigdje nikoga. Nakon pola sata dolazim do poštanskog ureda. Perem zube uz cestu i čekam devet sati kada se otvara trgovina.
Oko 9.15 dolazi Shawn. Razgovaramo i saznajem da je na njegovom mjestu kampiranja padao snijeg. Kupujem se pringlese da malo dođem sebi od nespavanja. Nakon toga su počeli pristizati i ostali hikeri: od Larsa i Carlstena do Kaye i britanskog para, te Everta i Cathrine iz Kanade koji mi rekoše da su prešišali Koreance. Ipak su dobro. Čini se da je ono jučer bila dezinformacija.
S obzirom da je moja hrana za sljedeće dane u autu kod logističara ne mogu se micati iz Lagune. U ostalom moram se dogovoriti s Koreancima što dalje. Iako svaki moj atom želi nastaviti hodati morat ću ostati ovdje jedan dan.
Svratio sam i do trgovine opremom koja izgleda kao Ali Babina pećina. Sve je natrpano i svaki je centimetar iskorišten. Podsjećam, ovo je mjesto na većoj nadmorskoj visini od Zavižana, a hikerska trgovina ima bolju opremu od Iglu Sporta, Kibube, Vrhunca i Decathlona zajedno.
Potom sam s ekipom išao nešto pojesti u obližnju menzu. Uzeo sam neki gulaš. Neslano, bezukusno…..a ja se nadao, sudeći po izgledu, nekom čobančetu 🙂
Koreanci su potom iznajmili bungalove. Tu sam se smjestio s Jackom, hikerom iz Koreje kojeg snimaju zajedno samnom. Oprah se!!!! Najedoh i iz toplog kreveta pišem ove retke, a uploadat ću ih kada dođem u Julian.
Dogovorili smo se da do Warner Springsa idem sam i da ćemo se ekipa i ja tamo susresti. To mi itekako odgovara. Sutra pičim sam.
Ps. Čini se da sam, barem kako sada stvari stoje, jedan od pripremljenijih hikera. Relativno sam brz, dobro se regeneriram i znam riješiti žuljeve. Vidjet ćemo dalje.
1 Comment
Nikola sretno i drži se!