25.05.2022., srijeda
Shredder ovog jutra ne ide s nama. Hodat će cestom do prijevoja jedno 10 milja kako bi imao sve povezano svojim koracima. Tih će nas 10 milja držati odvojenima nekoliko dana. Dok nas ne stigne. Pozdravili smo se u nadi da ćemo se uskoro sresti.
Već smo u 7.30 čekali prijevoz. Naime, muž jedne starije hikerice je unajmio auto i razvozio hikere do traila. Malo vožnje i bili smo na Cumbres passu u Coloradu. Jedan stupanj celzijevih nas je grijalo i sugeriralo nam da se ne zadržavamo predugo već da krenemo s hodnjom.
Zadnji sam krenuo držeći kameru u rukama. Vode je bilo na svakom koraku pa sam u bocama skladištio samo litru. S prijevoja trail ide dosta strmo gore, pa je tako i izgledao dan – naporno i sporo. Još sam dva puta susreo Nijemice, Cutiea i još neke, a nakon toga ništa. Prestigla me i Competitive Susan.
Snijega je više bilo u daljini nego na trailu, ali zato nije nedostajalo porušenih stabala. Colorado je pod invazijom potkornjaša koji satiru borove šume. Zbog globalnog zatopljenja i slabijih zima borovi teže proizvode smolu za borbu protiv malih govnara.
Nešto kasnije stajem na ručak uz trail. Nije dugo prošlo i ukazao se 5th Course. Pridružio mi se u čilanju pa smo nastavili zajedno dalje. Muči ga shin splints – bolovi u tetivi potkoljenice. Zato smo imali isti ritam. Sa svom opremom ja sam iz moje perspektive najsporiji. Realno najsporije ne viđam jer sam brži od njih.
Još dok je bilo sunca tražili smo kamping mjesto. Sve je bilo grbavo ili mokro, no naizad nalazimo mjesto udaljeni 100 m jedan od drugoga. Zaštićeni od vjetra guštali smo svaki u miru svoga šatora. Dok sam jeo u ne tako velikoj daljini zavijali su vukovi. Ne dugo, ali jasno ih se moglo čuti.
Očekujem hladnu noć, ipak kampiram na 3600 mnv. Sa mnom u vreću ide mobitel, baterija i filter. Sve ostalo ostavljam na milost i ne milost hladnoće. Prioriteti.
.