29.05., nedjelja.
Kada sam provirio iz šatora Cricket je već nestao. Dogovor je da se nađemo na cesti za Pagosu ili South Fork.
Cijela dolina je bila puna izletnika. Naime, Memorial day weekend je i to je tradicija da Ameri na taj datum idu u prirodu. Nešto kao naš Prvi maj. Razlika je što mi idemo na grah, a Amerikanci imaju RV-je.
Nekad na cesti sam se susreo s dva hikera. Zaboravih im imena jer kada se spomene Tesla to ime uvijek preraste u priču. Hodali smo skupa neko vrijeme i bilo je zanimljivo razgovarati s njima. Možda i najzanimljiviji dio priče je bila tema o beskućnicima i njihov pogled na taj problem.
U jednom trenu smo se rastali. Namjerno su me pustili ispred da prvi ulovim auto, no nisu računali da me tamo čeka Cricket.
Cricket ni sam nije znao gdje da idemo: Pagosa Springs ili South Fork. U Pagosu idu svi hikeri, Memorial nedjelja je i pretpostavio sam da su smještajni kapaciteti popunjeni. Predložio sam South Fork. Bacili smo prst, ali nitko nam nije stao. Došao je i drugi dvojac. Odmah su krenuli pjehe za 7 milja udaljen South Fork. I Cricket je uskoro odustao i krenuo pješice. Ja sam pak još odoljevao neuspjehu, a onda odustao i krenuo pješice. To je značilo da se ne vraćam na crvenu rutu već ću plavom rutom do Creeda.
Hodao sam dobrih 3 sata bez odmora. Na ulazu u grad meksički restoran, a ispred njega Cricket. Dobro smo se najeli i dogovorili da dijelimo sobu u hotelu.
Pao je tuširanac, oprao sam robu, najeo se i bio spreman da sutra plavom rutom nastavim prema Creedu. Do 3.lipnja moram stići do Gunnisona koji je od mene udaljen 75 milja. Tamo se nalazim s prijateljem koji dolazi iz Hrvatske da hoda sa mnom. Neki već znate tko dolazi, a za one koji ne znaju neka to bude iznenađenje.