Ne toliko dobar san. Mjesec je pun, a ja nisam stavio rainfly na šator pa sam imao reflektor uperen u bulju cijelu noć. Bilo je mirno srećom, jer da je puhao vjetar, uz prašinu granulacije mekog brašna u kojem sam spavao, ujutro bih bih se gušio i prašio sa sebe i opreme masu prašine.
Već od 8 je postajalo vruće. Bio je to dobar nagovještaj što me čeka kasnije. Do Lordsburga imam 15 milja i očekujem se tamo oko 15 sati.
Stopala su bila ok. Boluckaju, javljaju mi o svojoj agoniji, ali sve u svemu ide na bolje. Žuljeve uredno cijedim i pomalo se suše. Takve ih volim.
Ubrzo sam došao i do prve vode. Veliki tank pun vode, a pod kojim su se zabavljali Bigfoot i White Ape. Ubrzo su krenuli dalje a ja sam malo odmarao u hladovini i natankavao se vodom. Ispred mene se nalazio još jedan water cache pa nisam trebao puno vode.
Vrućina je sada već postajala izuzetno jaka. No, nije bilo nekih opcija. Valjalo je hodati do grada. Hladovine nije bilo, ali ne bih niti odmarao da je bilo hlada. S obzirom da sam vozio na 2 Twix čokolade ideja o slasnoj meksičkoj kuhinji me tjerala naprijed.
Taman kada sam bio spreman preteći dvojicu naletio je njihov logističar s kombijem. Naravno da smo popili hladni sok. Bila je to dobra energija za do grada.
Oko 14 sam ulazio u Lordsburg. Grad je zapravo tranzitna stanica na potezu Texas – California. Dakle, pušiona. Stariji par je zalijevao žutu travu u svome dvorištu. Upitali su me treba li mi vode i želim li salate. Zahvalio sam se i nastavio. Samo sam želio što prije doći do tuša i svoje sobe za dan i pol.
Ubrzo sam bio u sobi istuširan i svjež. Samo je još trebalo napuniti trbuh. Preko puta hotela Kranberie’s chatterbox. Divno, enchilade i chile umak, i još koješta. Kasnije sam s J.D.em, Timom i Just Mary ponovno išao u isti restoran. Valja nadoknaditi kalorije.
Subjektivna ocjena dana: 4