Noć je bila naporna. Vjetar je rušio. Probudio sam se oko 6 i navrat-nanos spremio. Padala je kišica pa sam sve radio brzinski. Kod takvog pakiranja velika je mogućnost gubljenja stvari. Već sam izgubio jedan klin. Svaki dan u ruskaku izgubim i nađem jedan predmet. Jednostavno nestane i onda ga nađem u jednom od 126 pretinaca.
U isto smo vrijeme krenuli Shunta, Rose, Ian i ja, te ubrzo naletjeli na Singapurce i Jamesa. Pitate se gdje su ostali? Manny i Josh su odlična ekipa, ali imaju jednu vrlinu – ujutro dugo spavaju. Nisam ih mogao čekati.
Jak vjetar koji te dobrano zaljuja dok hodaš, te kišica su nas usporavali. Nakon kratke pauze za doručak nastavljamo dalje i razdvajamo se. Rose i ja nastavljamo brzim tempom. Treba stići do Juliana dok još ima mjesta u prenoćištima…
Oko 13 sati smo napokon došli do ceste koja vodi do Juliana. Gradića čija povijest seže u 1870. kada je u blizini otkriveno zlato. Idući prema mjestu za autostopiranje naišli smo na moj prvi trail magic – pivo, krafne i sokovi.
Buckyu smo ostavili poruku zahvale i nastavili do ceste.
Nakon nekih pola sata stao nam je Raffael – kuhar iz obližnjeg restorana. Oko 14 sati smo ušli u kišni i hladni Julian. Srećom, prenoćište nam je zabezecirao Scott iz Australije tako da smo se nas troje, Scott, Natalie i Shunta ugodno smjestili dijeleći troškove.
Potom smo oprali sebe i svoju odjeću i otišli na pizzu. Sljedeća postaja je Warner Springs gdje bi trebao doći za dva dana. Rose, Natalie i Shunta sutra, kako sada stvari stoje pauziraju tako da krećem sam s obzirom da Ian i Scott kreću ranom zorom.
3 Comments
Impresivno! Ne ostaje mnogo prostora za komentar. Samo bilježi, fotkaj, mnogo je to doživljaja, ljudi, iskustava, krajobraza….
A one motorle koje spominješ i koja se vidi na jednoj fotki-jesu li to CB ili UKW uređaji?
Samo naprijed!
Odlične su ti ove reportaže podsječaš me jako na redbeard-a, svaka čast i samo naprijed!
Redbearda sam s gustom gledao. Hvala i pozz.