16.06.2022., četvrtak.
Dali smo si oduška i krenuli tek u 8 sati. Bili smo na pola puta do prijevoja što je značilo udaranje po uzbrdici od starta. Korak po korak, drugačije ne ide. I išlo nam je dobro. Već smo za sat vremena bili pri vrhu i uživali u jutru na krijesti planine. S lijeve Copper Mountain a s desne Frisco, Dillon i Breckenridge.
Kada smo prešli na sjevernu stranu pojavio se i snijeg na stazi. Ništa prezahtjevno, no kada se ponavlja postane naporan, ko neki ljudi – dovoljno ti da ga vidiš jednom na pola sata i aj ča.
Kada smo prešli i drugi prijevoj snijeg je pojačao. Sada smo stalno gazili po njemu i željeli smo da ga nema. No, nitko nas nije ništa pitao i udarali smo skroz dok staza nije postala čista.
Zašli smo i u opožareni dio planine, a to je značilo da nema hladovine. Sunce je jako udaralo a moje neosunčane noge i friško izbrijani vrat su to najbolje osjetili.
Naizad smo došli do ceste i bacili palčeve. Nismo dugo čekali. Stala nam je profesorica i akupunkturistkinja. Odvela nas je drito pred hostel. Baš lijepo. Hostel pak ne može biti bolji. Nažalost, solo sobe su bile popunjene pa smo bukirali zajedničku sobu.
Upoznali smo se i sa Sarah. Ona je PCT thru hikerica koja traži stalni smještaj u Breckenridgeu. Ponudila nam je da nas prebaci u Frisco do lundromata, restorana i trgovine za resupply. Prihvatili smo.
Po povratku razvrstavanje hrane, malo druženja pa u krpe. Sutra je izlazak iz grada, a sudeći po vremenskoj prognozi ispred nas nije najidealnije vrijeme. Zato valja povući što dalje. Bilo bi idealno do Georgia passa, raskrsnice CT-a i CDT-a.