64. 848-859: Preko ridge u Breckenridge
17 lipnja, 2022
66. 875-894: Paklena stijena
22 lipnja, 2022
17.06.2022., petak.
Doručak u hostelu je bio iznad očekivanja. Hash browns, jaja, bagels, dinja i ananas, sok od naranče. Dobro smo se najeli, a ostatke pizze smo strpali u ruksake. Sarah nas je rado odbacila do trailheada i nešto nakon 9 smo prkosili gravitaciji idući oštro uz brijeg.
Dosta ljudi na trailu. Neki trče, neki voze bicikle, no to nije omelo losicu Tamaru da se praćaka u lokalnoj lokvi. Ove sezone nema mladunče. Objasnila nam je da joj je puna kapa losova, da ili su prljavi, ili smrde, drugi su pak seljačine, a treći nisu situirani i žive s roditeljima. Zajedno je s losicom Milivojkom donijela odluku o neparenju iako im se oboma sviđao los Mile. Jučer ih je vidjela – Milivojku i Mileta, vode malog u vrtić… Utješili smo je svevremenskim hitom utjehe – bit će bolje.
Nismo se mnogo odmakli a kroz šumu prolaze srna Marija i djeca Vilko i Antonija. Vraćaju se s roditeljskog. Vilko je napravio pizdariju u školi pa mu je razrednik održao lekciju pred materom. Naime, Vilko je rekao učiteljici Srnki da ima velike uši.
Slomili smo koji kilometar i naletjeli na klupu usred divljine. Kakva lokacija za smazati pizzu. U daljini smo gledali kako se prazne oblaci, slušali gromove što tuku negdje visoko i mljackali hranom koja nije bila suharak.
A onda je naš zadatak bio povući što bliže Georgia passu. Poneka stanka za filtriranje vode nam je odmarala noge, a kiša bi počela škrapati pa bi stala.
Naizad smo došli do posljednje tekuće vode prije prijevoja. Filtrirali smo 3 litre svaki i krenuli u brdo prema kampiralištu. Tik do kampirališta presreo nas je dikobraz Zdenko. Samouvjereno je vladao prostorom, a stražnjica mu je oskudjevala bodljama što je ukazivalo na burnu prošlost. Zdenko je poduzetnik. Kao mlađi je radio kao izbacivač u barskoj birtiji Kod dabra, a sada je imao vrhunsku ideju. Na kaljuži tik do našeg kampirališta želi otvoriti vodeni svijet. Već bi naručio nilske konje, dupine, tobogane i par orki. Uložio bi cijelu ušteđevinu i založio bodlje u medinu zalagaonicu, no žena Keka ga uvjerava da je skrenuo s uma i da morske životinje ne mogu živjeti u kaljuži. Ona vam ne razumije biologiju, reče Zdenko ljutito.
Smjestili smo se na Zdenkovom imanju, podigli šatore, a ubrzo je krenula i kiša. Solidno se ispadala dok smo mi, svatko u svome šatoru, kuhali večeru. U jednom sam trenutku čuo “tup” i “pljas”. Poznajem te zvukove. Tako zvuči prolijevanje sadržaja lončića po podu. Imam s time iskustva. Na opetovano pitanje što se dogodilo nisam dobio odgovor.
Dok Zdenko škrguće zubima i obilazi svoje imanje vjetar dobrano savija krošnje stabala. Srećom, nismo na krijesti planine. No, već sutra ujutro je plan da izronimo na krijestu i jašemo je sljedećih 30 milja, odnosno dan i pol. S ovakvim vremenom mogli bismo držati glave duboko u torbi. Vidjeti ćemo.
