21.06.2022., utorak.
Iako nije bilo ispod nule hladnoća nas je pred jutro dobro razbucala. Izvukli smo se iz šatora i malo skupljali sunčeve topline. Dan kao da nije počeo najbolje. Kasno smo krenuli, a onda i promašili skretanje i napravili ekstra milja. Prošli smo ispod bučne ceste te uzbrdo trailom. Ubrzo smo stali na doručak, a kada smo trebali krenuti dalje Bruno je konstatirao da mu se ne da, pritom tovareći ruksak na leđa. Odmah su mi proradili klikeri. Ajmo na cestu i baciti palčeve za Silverthorne. Bruno se složio. Naprosto nije bio dan za planinu.
Ubrzo nam je stao Kirk i vozili smo se prema gradu. Pristojno je pitao smeta li nam da zapali…..weed. Nismo se baš osjećali sigurno, no tako je to s auto stopom. Kako god, bilo je zabavno. Dovezao nas je pred trgovine. Prvo po Colu, to je već uigrani scenarij. Potom smo zaključili da ostajemo u gradu i krenuli prema hotelu.
Osvježeni i čisti smo krenuli obavljat stvari – laundry, REI, t-mobile. Sve to oduzima vrijeme, osobito t-mobile gdje nisam na kraju ništa niti riješio. Bruno je zaboravio kupiti jedan artikl u rei-u, a onda smo i zakasnili u Chinese buffet na klopu. Onda je pao vjetnamski restoran, a za desert sam htio Dunkin donuts. I to smo fulali za par desetaka minuta.
U hotel smo došli poprilično umorni. No valja još obaviti resupply. Ajmo ujutro. Kad se otvara? Tek u 9. Ništa, ajmo sada. Po povratku sam zakrpao još 3 rupe na podlošku za spavanje. Sada sam na 8 zakrpa. Ptsp mi javlja da ih ima još samo ih nisam našao.
Eto, peh dan, ali smo zadovoljni ležali u krevetima i prikupljali snagu za sutra.