70. dan: Milja 802 – Milja 819: Pinchot Pass (3700 m) + Mather Pass (3686 m)
7 srpnja, 2016
72. dan: Muir hut, 3649 m (839) – Milja 862 (2958 m): Smrznuti pakao
7 srpnja, 2016
Probudio sam se u 6 i oko 6:40 sam hodao. Krajolik je bio prekrasan. Poput kakvog engleskog vrta: pošišana trava, cvijeće, pokoje drvce i pitoreskna stazica. Očaravajuće.
Manje očaravajuća je bila nizbrdica koja mi je klala koljena. Ipak, sve je bolje od uspona. Oko 10.40 sam došao do najniže točke današnjeg dana (2449 m).
Potom je krenuo uspon. Iz jednog kanjona u drugi. Prekrasno. Oko 13 je krenuo i ozbiljniji uspon.
Postajalo je sve teže, a s pojavom snijega i atmosfera je bivala sve jezivija. Postalo je jasno – ovaj prijevoj je nešto posve drugačije.
U jednom sam trenutku nepažnje otišao na most od snijega koji se protezao iznad bijesne rijeke. Dvojio sam par minuta, da bih se ipak uspeo na stijene i zaobišao ovaj “most”
Prešao sam preko 20 rijeka i riječica, potoka i sifona. Ponekad je zabavno, ali najčešće opasno.
Nanosi snijega još su uvijek na mjestima i preko 2 metra
Naravno, prelazeći jednu rijeku smočio sam si nogu.
Pred kraj se zaista teško nalazio trail. Muir pass kao da je htio da mi oteža uspon. Posljednji uspon je bio najstrmiji i obuo sam po prvi puta micro spikes dereze.
Na prijevoj sam došao oko 18 sati. Kućica koju sam sa divljenjem gledao na internetu sada je stajala predamnom – osvojena. Preko 11 sati hodanja da bi bila osvojena.
Bijah sam. Ušao sam i malo odmorio. Potom sam si skuhao juhu na snijegu, jer pitke vode nisam imao dovoljno.
Ubrzo su došla dvojica hikera iz Virginije. Vrlo zabavni momci, a onda i jedan hiker s prehladom. Odlučio je spavati s nama u skloništu. To nije bilo pristojno niti lijepo, no prihvatismo. Kasnije je došao još jedan hiker i nakon njega i hikerica. Šestoro…..klaustrofobična situacija.
