25.06.2022., subota.
Ne baš dobra noć po pitanju spavanja. Vlaga je bila velika, a hladnoća nije zaostajala. U neko doba noći sam primjetio da mi je vreća za spavanje potpuno vlažna.
Ujutro sam spakirao sve – vlažno i nevlažno i krenuli smo s hodanjem. Sunce nas je lijepo grijalo i guštali smo prolazeći divlje pašnjake. Doduše, naša stopala nisu baš guštala s obzirom na količinu močvarastog područja, no ništa zato. Na trailu pak otisci divljih životinja: jelen, lisica, vuk i medvjed.
Zastali smo doručkovati na velikom kamenu, jedinom suhom komadu podloge. Komarci su to shvatili kao poziv na zabavu.
Susreli smo i ljude koji rade na održavanju staze. Zahvalili smo im na njihovom trudu. A onda još jedan žućkasti potočić (nismo odgonetnuli zbog čega ta boja), pa smo stali filtrirati vodu. Bilo je 11 sati, sunce je dobro grijalo pa smo izvadili vlažne stvari da ih sunce posuši. Komarci su ludovali. Ubio sam ih jedno 30.
Trail se u nastavku spuštao sve niže. Na kraju smo završili hodajući uz Monarch lake. Mnogo ljudi uz jezero. Ta subota je i ljudi su izletovali.
Na potezu od 1 milje 3 službena kampa s domaćinom. U zadnjem smo stali ručati uz jezero. Taman dok sam još jeo počinjala je kiša. Potrpali smo stvari u ruksake, pokrili se kabanicama i čekali kišu da prođe. Srećom, glavnina kiše nas je zaobišla.
Uslijedila je hodnja uz jezero, no ubrzo se trail prebacio u planinu. Posve je nejasno zašto bi netko napravio tako rutu. Ameri to zovu PUD – pointless up and down. Sunce je upeklo i uz dobar napor smo se prebacili preko planine ponovno do istog tog jezera.
Kampiralište uz jezero je bilo divno. Nigdje nikoga, tik do granice s Nacionalnim parkom. Guštali smo uz jezero, snimali time lapsove i družili se uz rušenje suhih stabala koja su nam prijetila da se sruše na naše šatore.
Zadnjih sam se dana često čuo s Chrisom, Cavemanom, prijateljem iz Denvera. Došao je u Grand Lake i čeka me tamo da se družimo i da me malo trail angelira. Po Brunu pak sutra dolazi frendica i vozi ga u Denver. Danas nam je bio zadnji dan zajedničkog hodanja divljinom Colorada. Za mene ponovno kreće soliranje, a Bruno se vraća obvezama i strastima u Hrvatsku. Kao da je jučer došao. Vrijeme nam je proletjelo.