Dobro sam spavao izuzmem li veliku hladnoću. Probudio sam se u 7 i u 8 sam nastavio putovanje. Odmah prelazak preko rijeke. Teško sam hodao, pa sam stao doručkovati, ali opet teško iđaše.
Zagrijao sam se tek negdje nakon Seldena. Od Seldena je uslijedila 10 milja duga nizbrdica. Ponovno bijah pomalo rezigniran s puno glazbe u ušima. Prelazeći rijeke glazba se gasi, mobitel ide u vodootpornu košuljicu što mi je poslala Cedevita. Pad je moguć u svakom trenutku.
Uskoro sam došao do rijeke koju nije bilo moguće prevariti. Skinih obuću te u čarapama odlučih prijeći. Komaraca bijaše milion. Krenuh i do kraja rijeke mi noge promrznuše. Kada sam izašao napadoše me komarci pa sam se požurio dalje od rijeke i opalio nožnim prstom u kamen. Bol do neba. Oblačim suhe čarape i nastavljam. Ponovno mali uspon pa nizbrdica do 2395 m. Tu me već počela boljeti desna noga i počeo sam osjećati nabijeni prst. Provjeravam ga….poljubičastio je i presijeca bolovima. Uf.
Krenuo je ponovno uspon. Stepenice all the way. Idem teško, ali se krećem. K tome, nedostaje mi hrane pa sam na rezervi. Nisam išao u VVR po hranu jer je skupo i mislim da mogu preživjeti s ovim što imam. Zadnje dvije rijeke sam morao u tenisicama prelaziti. Oko 20:20 dolazim u kamp. Komarci luduju. Spremam se u šatoru i jedem što imam. Lagano sam željan hrane.