29.06.2022., srijeda.
Jučerašnji umor je trebalo riješiti snom. Krenuo sam s hodanjem tek oko 8.30. No, bio sam solidno odmoren. Susreo sam Alexia. Dobro mi je došao da ga malo snimam.
Uspeo sam se na Bowen pass, a odatle je trail išao nizbrdo….neko vrijeme. Staza je bila djelomično prekrivena snijegom pa ju je bilo teže pratiti, a komarci su se pobrinuli da se ne zadržavam na jednom mjestu predugo.
Poslije doručka sam spremio kameru ruksak. Njušio sam kišu. No, od silnog njušenja promakao mi je put. Zalutao sam, no ubrzo se i vratio na stazu proklinjući snijeg zbog kojega sam i zalutao. Na drugoj pak strani planine 5g signal. Zgodno, čuo sam se sa svojima, a ubrzo me u tome prekinula kiša. Obukao sam kabanicu i spuštao se prema udolini s vodom. Udolina je izgorjela očito i sve je odisalo čemerom. Zasjalo je sunce, komarci su iščezli. Zgodno.
Tada je uslijedio uspon, a ubrzo i posljednji izvor vode za sljedećih 11 milja s ogromnim usponom na Parkview outlook (3750 m). Filtrirao sam vodu za tih 11 milja i suho kampiranje. Ne mogu se danas prebaciti preko ovog vrh i još do vode. K tome, poslijepodne nije baš zgodno nalaziti se izložen na tolikim visinama. Bijahu tu još i Grit, Pop Tart i Wicked. Kada sam došao bilo je sunčano, a odlazio sam s kabanicom na sebi.
Na cesti koju sam prešao sam stao nešto pojesti prije uspona na Parkview. Potom uzbrdo. Sporo sam napredovao, ali nije niti bilo potrebe za žurbom. Planirani kamp mi je bio udaljen koje 2 milje. Oblaci su opet prijetili, a grmljavina se približavala.
Zacrtano mjesto kampiranja mi je bilo zauzeto, ali i onako mi se nije sviđalo pa sam nastavio još malo. Našao sam mjesto ispod par zdravih i par suhih stabala. Nije baš dobro, ali kiša samo što nije počela.
Čim sam složio šator i ušao u nj krenula je kiša. Temperatura je pala, a udari groma su se približavali. Treća kiša danas. Nije dugo trajala, ali s njenim prestankom je počeo puhati jak vjetar. Užasan osjećaj s toliko mrtvih stabala uokolo. Provirivao sam iz šatora da evaluiram stabla. Nema mi druge nego ostati ovdje i nadati se najboljem.
Naizad je stao vjetar i počela je ponovno kiša, četvrti put danas. Dosta mi je Colorada, nadmorskih visina iznad 3000 m, promjenjivog vremena, smrzavanja, mrtvih stabala i vjetra.
Zaspao sam čim se vjetar smirio, ali bez večere. Probudio sam se oko 22 sata izašao van iz šatora i ugledao milione zvijezda, skuhao si večeru, pojeo još desert, oprao zube i natrag na spavanje. Ne smijem preskakati obroke ni u ludilu. Već sam izgubio dosta mase, umoran sam i ne treba mi još toga. Sutra najavljuju kišni dan pa moram pametno rasporediti obroke. Ustajem u 5 kako bih preduhitrio kišu i napravio što više suhih milja. K tome, idem preko 1500 m gore i oko 1200 dolje. To je mnogo.
Dok ležim vjetar pojačava, a kiša opet pere moj šator. Ta prije pola sata nije bilo ni oblaka. Kakvo ludo vrijeme. Nadam se suhom jutru i osušenom šatoru jer zadnje što mi treba sutra je sušenje šatora ili pak spavanje u mokrom.