Probudio sam se u 7.10. Odmah napad komaraca. Stotine žele moju krv. U žurbi se spremam i u 8 sam na trailu. Prvo je krenulo spuštanje, doručak u društvu komaraca, a onda i uzbrdica prema Donohueu.
Uskoro je uslijedio i neočekivani susret – na stijeni je sjedio Jack. Srdačno smo se ispozdravljali. Odakle ti, pitam, ali slabi engleski me razoružao interesa da saznam. Bio je s Angelom koja je bila malo ispred. I nju sam uskoro susreo i ostavio sam ih u prašini moje odlučnosti da dođem do Toulomaca, kako sam prekrstio Tuolomne Meadows.
Umjereno lako sam osvonio i Donohue Pass i ugledao ploču. Eto me u Yosemite-u. Wow, tko bi rekao da ću do ovdje dohodati. San svakog planinara je posjetiti ovaj park i eto me ovdje.
Uskoro je krenula nizbrdica i ogromne stepenice, što je udar na koljena. To je uvijek naporno. Bolovi su oštri, a umor brzo nastupa. Nakon velikih stepenica i ravnica je teška za hodati.
Uskoro dolazim u dolinu. Zelenilo prevladava, bistra rijeka protječe, a jeleni pasu na pašnjacima. Scene od kojih ne ostajem ravnodušan.
Nakon ručka me ulovila fjaka. Umor za pasti pod stablo i spavati. Sjeo sam na srušeno stablo, usidrio se s ruksakom i otkunjao jednu. Čuo sam da tu i tamo netko prolazi, ali sam ignorirao. Nakon x vremena dolazim k sebi i nastavljam.
Pred Tuolomcima susrećem dvojicu iz filmske ekipe. Snimaju me kako ulazim u kamp. Oko 18:30 dolazim pred trgovinu. Ovdje zatičem Lobstera i Gonza. Baš sam se ugodno iznenadio.
Uskoro sam krenuo prema kampu gdje sam okončao dan. Sutra pak kreću nove ljepote Yosemite-a….jedva čekam.