78. 1026-1044: Bijeg iz planina…opet

30.06.2022., četvrtak.

Cijelu se noć izmjenjivao vjetar s kišom. Budilo me, ali ponovno bih zaspao. Probudio sam se u 5, no nisam mogao ustati. Naprosto sam bio preumoran. U 6.10 sam se natjerao. Kiša nije padala, a šator mi se, na divno čudo, osušio. Pojeo sam na silu nešto hrane znajući da je pitanje trenutka kada će kiša krenuti, a tada nema stajanja.

Krenuo sam u 6.40. Napravio sam i stanku za nuždu. Nema kiše pa treba i to iskoristiti. Ipak, odmah nakon toga je krenula kiša. Na kratku majicu i kratke hlače sam nabacio kabanicu i krenuo dalje. Uspon je bio žestok od početka, a kada sam počeo izbijati na hrbat krenuo je siloviti vjetar.

U početku sam se nosio s njime – držao sam toplinu tijela i kabanica je radila. No, kako sam išao gore tako mi je vjetar počeo stvarati velike probleme.

Na jednom zavoju zavitlalo mi je kabanicu preko ruksaka, a potom i preko glave, na lice. Pokušavao sam vratiti je, ali se posve omotala i prestala služiti kao zaštita od kiše. Kabanica je postala jedro u oluji. Počeo sam gubiti tjelesnu toplinu, naglo. Shvatio sam da je u par minuta vrag odnio šalu i da se borim za opstanak. Kisnuo sam ispod kabanice.

Požurio sam u malu zavjetrinu, skinuo ruksak i kabanicu i posegnuo za melly. Dok sam je oblačio lagano se natapala kišom. Probao sam obući i windbreakericu, ali to je bilo nemoguće. Uzeo sam ruksak na sebe i uz velike poteškoće obukao kabanicu. U to je prolazio Wicked…u jakni, koja je fino pristajala uz tijelo. Zamolio sam ga da mi iz gornjeg džepa ruksaka doda rukavice. Sad je već bilo bolje, ali kabanica je i dalje radila pizdarije čim bi puhnuo bočni ili stražnji vjetar.

Uspon je bio opak, ali adrenalin me tjerao prema vrhu gdje se nalazi mala osmatračnica, zaklon. Stigao sam na vrh tjeran hladnoćom i strahom. Vrata malena kao za hobite. Unutra pak Wicked i Grit. Ona je tu i prespavala. Wicked nije dugo ostao. Obukao je duge hlače i otišao. Ubrzo je na njegovo mjesto došao Magic Mike, hiker zarazne energije. Skuhao je kavu a ja sam se grijao držeći njegov lončić za vodu s još malo zakuhane vode. I ja sam uskočio u duge hlače, melly, windbreakericu, a kabanicu sam ovoga puta dobro stegnuo oko glave tako da nije mogla rotirati se. Sada je to bio bolji set i spreman za ovakvu grdosiju od oluje.

Krenuli smo svi troje skupa. Za razliku od kada smo došli sada je na vrhu vladala gusta magla. Išli smo po sjećanju gdje smo vidjeli stupiće.

Ubrzo sam zaostao za njima i kretao se sam. Kiša je naizmjence padala i prestajala, a ja sam pokušavao snimati. Magla također. Čas ne vidiš prst pred nosom pa se raščisti. Pred skretanje s hrpta navukla se gadna magla, a gps je radio sa zdrškom od 2, 3 minute. Nisam znao gdje točno ići, a gps me smjestio u grad Walden. Ipak, proradio je i našao sam put koji vodi niže s planine.

S padom nadmorske visine olakšanje. Nema vjetra, magle niti kiše. Spuštao sam se do vode, a onda posve iscrpljen napravio pauzu za ručak. Kuham tjesteninu. Borba s planinom me posvema iscrpila. Bio sam iscjeđen do kostiju. K tome, ko zna kad će ponovno kiša. Stoga, ručak. Udri po kalorijama. Naišao je i Slow Poke pa nisam bio sam.

U nastavku izgorena šuma. Totalna depresija. U kombinaciji s ovakvim danom vrlo loše. U nastavku je još bilo neizvjesno hoće li padati kiša ili ne. Ipak, s vremenom se situacija poboljšala, no ostao sam na oprezu jer sam morao prijeći još jednu planinu.

Dugi spust, a onda lagano u brijeg. Obukao sam se da me vjetar ne razbuca kao koji sat ranije, no ubrzo je uslijedilo skidanje. Vjetar se smirio, kiše nije bilo, a kroz neko vrijeme ukazalo se i sunce.

Uspon pak na momente luđački žestok. Vertikale na kojima bi zavidio i HPS. Pred sam kraj zadnjeg uspona ukazalo se baš pravo sunce, bez oblaka. Bilo je divno osjetiti ga na licu.

Pred spuštanje sam napravio pauzu, izvadio kabanicu da se posuši i sjeo nešto pojesti. Došao je i Slow Poke. Preostalo mi je 1.4 milje do zacrtanog kampa.

Kamp izvrstan, nema mrtvih stabala. Smjestio sam se pod jake i zdrave borove, oprao noge u potoku, isfiltrirao vodu. Iz daljine pak gromovi. Da, večernja kiša. Bilo bi neobično da prođe bez toga. Zategnuo sam šator, skuhao klopu i onda je polako krenulo. Tuklo je u blizini, a kiša je pojačavala. Nakon 20 minuta došao je beki par. Mokri ko miševi smjestili su se negdje blizu mene. Kod mog šatora pak mala poplava. Voda nije imala gdje pa se polako podvlačila pod šator. Iskopao sam kanalice da preusmjerim vodu. Nadam se da će uspjeti. Kiša pada već preko sat vremena i ne posustaje, štoviše, pojačava. Šator je sve što me drži sigurnim.