Budilica je uzaludno zvonila u 5:30. Ustao sam tek u 6:30. Po noći me pak ulovila velika glad pa sam pelješio po bear canisteru. Ipak, morao sam paziti jer nemam puno. U 7:30 sam hodao, kako to i biva uskoro sam napravio pauzu za doručak.
Krajolik se brzo mijenjao. Šume su počele dominirati nad sierrolikim stijenjakom. Naime, to čovjeka pomalo i zbuni jer promijena se dogodila praktički preko noći.
U 12 sam stao ručari pokraj potočića. Jeo sam dobro i puno, a potom i malo odrijemao. Oko mene je u svakom trenutku bilo barem sto muha. Živa najezda. Drijemajući pokrio sam se maramom i kapom da mi ne slijeću na lice. Srećom, nije bilo komaraca.
U 14 sam nastavio, a teren je bio sve samo ne ravan. Noge su davale 800%. U takvim trenucima nije lako i potrebno je puno psihičke energije da se ostane fokusiran na brzu hodnju.
Sreo sam i Irelanda i Shiloa, a u prašini podno mene stalno sam vidio otiske Brooks Cascadia tenisica. Takve nosi Matt. Da stvar bude konkretnija uz te otiske vdio sam i otiske Wild catsica kakve nosi Jeff. Miljama sam ih uočavao na stazi. Ne, to ne može biti slučajnost. Otisci su svježi. Mora da su blizu. Pokušavam biti brz, ali više ne ide. Tijelo se izmorilo. Poslijepodne ritam nekako uvijek padne.
Oko 18 iz suprotnog smjera naišli su Steffan i Matt Deyong. Iznenađenje s obje strane. Preskočili su od Sonora Passa do South Lake Tahoe pa sada odrađuju u kontra smjeru. Lijepo smo se napričali. Nastavio sam hodnju i uskoro stigao u kamp pokraj jezera. Komaraca ne nedostaje i jako su uporni. Brojim hranu i situacija je ponovno mršava. Konstantno sam gladan. Tijelo mi traži šećer, ali toga baš nemam.
Sutra nastavljam lov na Matta i Jeffa i nadam se da će noge bolje raditi, no bojim se da je moje stanje uzrokovano nedostatkom hrane.
Ovakvi prizori su uvijek skriveni nekoliko desetaka milja od civilizacije. Naišavši na ovaj prizor ukamenio sam se, šutke sam promatrao jer znao sam kolika je vjerojatnost da se nađem baš ovdje u ovom trenutku. Za mene su ovo bila vrata - vrata u novi život koji se predamnom otvarao protiv moje volje. Na meni je samo bilo da ga prihvatim...
5 Comments
Pozz
Evo pročitao sam cijeli blog sinoć i jutros i oduševljen sam cijelom pričom.
Odlično pisani blog te popraćen odličnim fotografijama.
Želim puno sreće u nastavku puta.
S radošću očekujem nastavak. 🙂
Fantastična avantura, pročitala sam sve u jednom dahu. Puno sreće u nastavku, veselim se novim zapisima.
Nikola,baš kad sam se navukao na ovaj blog,ti prestaneš objavljivati… 🙁 nema niti jednog posta od 27.07. dali je sve u redu? pozdrav iz Vukovara!!
Wifi je u ovom djelu Amerike los 🙂 Naprosto ne mogu objaviti postove s mnogo fotografija a ne zelim objavljivati samo tekst. Uskoro ce biti bolje pa cu objavljivati cesce….nadam se.
kad će novi post Nikola? pozdrav iz Vukovara!