Ustao sam se u 5:50 i u 6:35 sam počeo hodati. Bijah gladan. Za polazak sam pojeo zadnju čokoladicu. Osjećaj je bio kao da jedem nektar. Ubrzo sam ulovio dobar ritam i fino sam napredovao.
Uskoro susrećem Nicolu i govori mi da su Matt i Jeff blizu. Za oko 20 minuta dolazim na čistinu gdje su neki hikeri lovili cell service. Tu sam ih sreo.
Crawlersi su ponovno na okupu. Carsten je nažalost otišao jer mu je isticala viza. Nastavili smo skupa i nadoknađivali smo izgubljeno vrijeme. Bijaše ovo dobar dan. Hodali smo do večeri i na kraju skupa kampirali. Sutra napokon dolazimo u grad.
Ovakvi prizori su uvijek skriveni nekoliko desetaka milja od civilizacije. Naišavši na ovaj prizor ukamenio sam se, šutke sam promatrao jer znao sam kolika je vjerojatnost da se nađem baš ovdje u ovom trenutku. Za mene su ovo bila vrata - vrata u novi život koji se predamnom otvarao protiv moje volje. Na meni je samo bilo da ga prihvatim...