Ujutro sam spavao duže. Kada sam se probudio Jeff i Matt su već bili otišli. Očito sam nadoknađivao proteklu noć. Jutro je teklo svojim uobicajenim tijekom. Uskoro sam naišao na day hikerice i rekoše mi da su ostavile naranče i jabuke uz cestu. Baš zgodno, pomislih. Voće se nikada ne odbija.
Uzeo sam po dvije voćke i za Jeffa i Matta. Zasigurno su promašili ovaj trail magic. Uskoro sam ih i dostigao. Dobro smo napredovali prema Sierra City-u.
Kada smo došli do jednog kampa stao nam je stariji bračni par i povezao nas na vratima pick up trucka. Bijase to prilično opasno. Na mahove je vozio zaista brzo.
Došavši u grad opskrbili smo se u preskupom dućanu. Pao je i Ben and Jerry’s. Najskuplji do sada. Čak 7$.
Potom smo pojeli i burgere. Nismo se baš dobro osjećali u gradu pa je pala odluka da se vraćamo na trail. Vraćajući se na trail u školi se održavao koncert folk glazbe pa su nas pozvali unutra i ponudili pivom. Nakon par pjesama krenusmo dalje.
Oko 20 sati smo bili na trailu. Pred nama je bila velika uzbrdica i kamping je bola teško za naći. Polako je padal noć i stavili smo naglavne lampe. Propustili smo dva kamping spota jer smo procijenili da nisu dobri. Potom, došavši na prijevoj, nađosmo vise mjesta, ali su sva bila zauzeta. Krenusmo dalje. Bila su 22 sata i do sljedećeg kampinga smo morali hodati još puna dva sata i to po izuzetno teškom terenu. U ponoć pronalazimo kampiralište i mrtvi umorni padamo u šatore….
Ovakvi prizori su uvijek skriveni nekoliko desetaka milja od civilizacije. Naišavši na ovaj prizor ukamenio sam se, šutke sam promatrao jer znao sam kolika je vjerojatnost da se nađem baš ovdje u ovom trenutku. Za mene su ovo bila vrata - vrata u novi život koji se predamnom otvarao protiv moje volje. Na meni je samo bilo da ga prihvatim...