Kao po običaju Matt i Jeff su otišli, a oko 8 sam krenuo za njima. Nastavio se uspon. Kombinacija strmine, vlage i vrućine je bila užasna. Naprosto, bilo je to mučenje. U pustinji se toliko nisam znojio. Sve je kapalo sa mene, a odjeća je bila potpuno mokra.
Oko 12 dolazimo do vrha i tu smo negdje napravili stanku za ručak. Zadržali smo se dobrih 2,5 sata. Bijasmo iscrpljeni usponom.
Nastavili smo dalje i dogovorili smo se da ćemo stati na milji 1309. Hodao sam sam, a društvo mi je pravilo audio predavanje o Aleksandru Velikom i makedonskom carstvu. Impresivno i nadasve zanimljivo.
U 20:35 sam došao do kampirališta, a Jeff i Matt 25 minuta kasnije. Oko kampa sve prepuno srna i lanadi. Zgodno, ali nakon sat vremena postali su dosadni i preradoznali 🙂
Ovakvi prizori su uvijek skriveni nekoliko desetaka milja od civilizacije. Naišavši na ovaj prizor ukamenio sam se, šutke sam promatrao jer znao sam kolika je vjerojatnost da se nađem baš ovdje u ovom trenutku. Za mene su ovo bila vrata - vrata u novi život koji se predamnom otvarao protiv moje volje. Na meni je samo bilo da ga prihvatim...