Ustao sam se prilično rano, što je bilo normalno s obzirom da sam spavao na betonu pokraj navalnog vozila. Ok, imao sam jeftini podložak koji mi je posudila Marina jer sam bio prelijen puhati svoj podložak, no to nije baš išlo u prilog dobrog sna.
Čim smo se ustali dečki iz DVD Lovasa su nam donijeli bureke i itekako inzistirali da ih utrpamo u sebe. Oko 8, po dogovoru, došao nam je i day hiker Ivica iz Osijeka te krenusmo put Vukovara.
Zajednička fotka s dečkima iz DVD Lovas
Hodnja se uglavnom nastavila po poljima i lenijama, a sunce je postajalo neumoljivo.
Ipak, stali bi s vremena na vrijeme i odmorili se. Noge su već postale umorne pa ih je valjalo čuvati od ozljeđivanja. Svi su već dobili žuljeve osim mene, no iskustvo mi je išlo u prilog.
S nama su i dalje bili Josip, Igor i Ivica, tako da je dobro druženje bilo sigurno.
Prva je već točka ovoga dana bila Ovčara. Svima je poznato o čemu se radi……
Smogovci su odali počast nevinim žrtvama i nastavismo prema Vukovaru.
Put je na mahove bio izuzetno naporan, ali to je normalno. Hodati bez sjene na putu nije lako.
Napokon, u poslijepodnevnim satima smo stigli do Vukovara. Tu smo se okrijepili i uvidjeli da mnogi ljudi već znaju za nas i podržavaju nas.
Igor, Ivica i Josip su se u Vukovaru s nama oprostili. Morali su poći kući. Njihov je doprinos bio velik. Podržali su nas na najkonkretniji način, a osobito Igor koji je uz sve napore pomogao nam naći smještaj u gradu zbog problema koji su se ispriječili ispred nas.
U iščekivanju novog dana, otuširani i siti krenuli smo spavati mirna srca znajući da mnogi podržavaju ovu priču 🙂
Tko nas je primio pročitajte sutra 🙂