Nakon loše prospavane noći, baš kao što smo se dogovorili, do našeg je kampa došla Kristina – članica udruge i najaktivnija za pitanja Kalnika. Donijela nam je palačinke i kavu, a što je posebno razveselilo Marinu. No, nije bilo vremena za dokolicu, ispred nas je bio marker 500.
Velika vlaga je doprinijela tome da smo se znojili natprosječno, iz nas je lijevalo, a kao kolateralna žrtva došla je naša odjeća.
S obzirom da se naš trag ovdje malo razlikovao od onog prvotnog nismo našli Brankovu oznaku za 500 km, pa smo ga načinili sami.
Nakon osvajanja Škrinje visoke 504 m, na 504. kilometru CLDT-a, krenuli smo prema starom gradu na Kalniku, odnosno do doma.
Pojeli smo grah, popili hladna pića i utonuli u drijemež. Ne zadugo, na dom je došao bend na čelu s gastarbajterom što je izuzetno podsjećao na Harisa Džinovića. Bili su poprilično glasni, pa je drijemež postao samo san.
Nema veze, pred nama je bilo još dosta kilometara pa smo nastavili prema Vranilcu.
Da, teška smo se srca maknuli s Vranilca, ali morali smo.
Kristina nas je povela i preko Vražjeg vrta do Malog Kalnika.
Bilo je naporno, ali smo uspjeli doći do Malog Kalnika kojeg smo zbog silnih uspona morali zaobići.
Bio je ovo naporan, ali jako ispunjen dan. Kristina je davala sve od sebe da nam pokaže najbolje od Kalnika, a mi smo to cijenili.