CLDT dan 28: Ludbreg (561) – Kilometar 581: z brega pa u rebra
28 svibnja, 2018
CLDT dan 30: Vratišinec (599) – Sveti Martin na Muri (615): najsjevernija točka CLDT-a i kraj sekcije A
29 svibnja, 2018
Spavati u vlažnom šumarku prepunom komaraca i krpelja nije bilo pretjerano zabavno, no ipak smo se odmorili. Ujutro smo se sinkronizirano spremili i udaljili. Uslijedila su polja, oranice – Deja vu, osjećali smo se kao da smo ponovno u Slavoniji, s dodatkom 5 celzijevih +.
Došao nam je i Tin iz Cloud Medie da nas malo posnimi na ulasku međimursku zemlju.
Sreli smo se u selu Držimurec. Bijaše tu kod trgovine podosta Roma, a dvije gospođe Romkinje se bile prilično uporne u nakani da nažicaju za sok.
Po izlasku iz sela presrela nas je policijska patrola pozdravljajući nas na engleskom. Netko je prijavio da stranci prolaze krajem. Sve je prošlo glatko, kao i svaki put s policijom. Predložili su nam da nikako ne idemo u romsko naselje jer da bismo mogli imati mnogo neugodnosti. Pogledali smo trasu i zaključili da naš trail ne ide kroz njihovo selo.
Uslijedio je red njiva, red seoceta. Vrućina nas nije štedjela, a polja su bila izuzetno prašnjava. Ništa s čime se nismo mogli nositi.
Oko 17 sati došli smo do sela Vratišinec. Tu nas je dočekao Siniša Golub, mojim čitateljima poznat kao autor maestralnog predgovora za knjigu što napisah i objavih u prosincu 2017., te autor knjige Nagovor na odvažnost; i njegova žena Mihaela. Oni su zaposlenici ustanove Međimurska priroda i poveli su nas u Križovec gdje se nalazi sjedište ustanove. Kraljevski su nas nahranili, istuširali smo se, a potom smo Siniša i ja krenuli istražiti kraj. Valjalo je naći mjesto gdje će postaviti ploču za najsjeverniju točku CLDT-a.
Siniša mi je pokazao dio Mure gdje će se uskoro održati svjetsko prvenstvo u pecanju za invalide. Savršeni dio prirode uz rukavac rijeke Mure su ljudi iz lokalnog ribičkog društva našli shodnim za posjeći, te navesti tone šodra kako bi poligon za ubijanje riba iz sporta bio savršen. Lovci i ribolovci su veliki ljubitelji prirode, barem prema onome što tvrde, no ako im se netko ili nešto ispriječi u njihovoj infantilnoj želji da ubiju životinju i time imaginarno povećaju svoje malene međunožne loptice, spremni su na drastične mjere. U ovom je slučaju, u sprezi s lokalnim političarima i želji da se ispadne veliki manga u očima svjetske ribičke asocijacije, posječena velika količina stabala i priroda je nepovratno uništena. Prema svijetu je bitno da sitne duše ispadnu mange, a doma će sve zatrti iz tog razloga. Ima jedna riječ koja to dobro opisuje – fuj!
