Nakon što su nas Greguri nahranili krenuli smo prema Kapelcu i počeli pratiti Danijelu, a koja nas je vodila do ribnjaka, pa dalje u šumu.
Ivanščica nam je bila prizor gotovo cijelim putem kada bismo izbili na čistinu. Bila je sve bliže i bliže. Prisjetio sam se kada smo je vidjeli u daljini s Kalnika. Bila je tako daleko, a sada smo hitali prema njoj. Tako je bilo i na pct-u, danima bismo gledali udaljene planine kako se približavaju. Tada bi nestala na dan-dva, a onda bum – iskrsnula bi pred nama poput ukazanja.
Pokoji Danijelin susjed je uskočio dana nam pomogne hladnim pićem i hladovinom.
Dan je tekao uobičajeno – red hodanja, red odmora. Danijela nas je vodila lokalnim stazama što je uvijek najbolje rješenje. Tko zna najbolje kuda ići i gdje su najljepše staze? Domaći ljudi!
Već je postala tradicija da pred kraj dana bježimo od oluja. Još se jedna kretala prema nama.
Požurili smo prema Filićevom domu kako nas kiša ne bi smočila. Stigli smo na vrijeme, ali domara nije bilo. Ipak, nakon pola sata došao je i kada smo mu rekli odakle dolazimo ostao je šokiran. Nije krio oduševljenje 🙂 Ime domara je Željko i ubrzo smo se sprijateljili. Znate ono kada se ljudi prepoznaju na prvu.
Uskoro je došao i zamjenik gradonačelnika Lepoglave, Hrvoje Kovač s prijateljima. Počastili su nas mesnim delicijama lokalnog kraja. Između ostalog uži kosanom mašću. Marina je guštala na najjače.
Društvu se priključio i Dražen, Danijelin prijatelj iz Voće koji je kasnije prozvan Hrvoje 🙂 Pridružio nam se i Marinin Željko, tako da smo imali dva Željka ove večeri.
Matt je bio vrlo umoran i otišao spavati, a mi smo se nastavili družiti. Željko domar nije krio sreću što smo se ko iz vedra neba pojavili i s njim se iskreno družili.
Na spavanje smo otišli tek u 3 ujutro nakon što smo pretresli i zadnju temu o kojoj smo imali prilike pričati.