Probudio sam se nakon Mattovih sugestija da je 8 sati. Da, kad ideš spavati u tri onda bi spavao duže od 8.
Željko se nije ustao dovoljno rano da prvim gostima ponudi kavu pa je to učinila Marina.
Da stvar bude bolja osjetili smo se pozvanim uskočiti Željku u kuhinji pa smo riješili par narudžbi zajedno s njim.
Došlo je i vrijeme rastanka. Pozdravili smo se sa Željkom i obećali mu da ćemo se vratiti ….i to zaista mislim. Željko…..dolazim prvom prilikom.
Kod Trakošćana nas je čekao netko. Trebalo se požuriti.
I onda smo došli do Trakošćana, tamo nas je čekao Marinin stric- jedan od najdražih mi putopisaca – Damir Vujnovac.
Počastio nas je finom pivom i ručkom u hotelu. S njim se ne može kratko popričati. Izuzetno je zanimljiva osoba pa su se teme izmjenjivale jedna za drugom.
Krenuvši dalje došli smo do markera 700. Dakle, i to smo dostigli. No, valjalo je naći mjesto za kampiranje pa smo krenuli dalje.
Mjesto za spavanje smo našli pokraj jedne kleti. Bilo je ravno i pokošeno. Bolje ne može. Odlučili smo spavati bez šatora, no kada su me probudile munje i gromovi nisam mnogo dvojio. Napravio sam si šator, a kiša je krenula kroz deset minuta. U jednom je trenutku opalio grom toliko blizu da smo svo troje ostali zapanjeni.
3 Comments
Pozdrav svima, došetajte i do Korčule! ????
Pelješac svakako, a možda navrnemo i do Korčule 🙂
Bravo! ????????