Braniti se od komaraca vrećom za spavanje je bilo nepodnošljivo vruće, k tome komarci su bili uporni. Morao sam složiti unutarnju stijenku šatora pred jutro.
Daniel nam je došao već u 7 da nam podgrije čobanac i opskrbi nas vodom za hodnju. Pozdravili smo se s njime i ubrzo koračali nasipom što nas je vodio u Baranju.
Ubrzo nam se priključio i Roman na biciklu, Osječanin koji već dugo prati moje hodačke putešestvije.
Srećom, dan nije bio sunčan pa je hodati bilo ugodno, na kako bilo osjećao sam breme neprospavane noći.
Nakon par sati hodanja došli smo do Kopačeva gdje nas je Romano počastio pićem. Hvala od srca, Romano.
U nastavku smo Branko i ja ušli u dobar ritam pa smo se dobro razvukli po nasipu, a kada smo došli do ulaza u šumu put su nam presjekli Daniel i Željko iz Osijeka koji su nam donijeli hladno pivo.
Šuma je pak skrivala novo iznenađenje. Naime, ušli smo u zemlju komaraca. Na stotine su nam se zalijetale u glavu tražeći svoju kapljicu krvi.
U međuvremenu su nam se javili novi trail angeli – moj brat i Drago koji su došli iz Zagreba u Kamenac kako bi nam na Draginom imanju pripremili male gušte.
Našli smo se u Tikvešu odakle su nas prevezli u Kamenac gdje me je čekao moj Ruđer 🙂
Čekajući prijevoz
Friedlovi, koji su prošle godine Branka i mene ugostili kao careve i ove su godine došli da nam pomognu. Ponudili su tuševe i pranje robe.
Umor nas je otjerao u krevet već oko 21:30, a kiša je dobro oprala baranjsku zemlju.