Start je bio u Brtonigli, ali bez Tina i Dinka. Krenuli smo, dakle, sami, no kada su posložii opremu potražili su nas na stazi. Nismo baš daleko odmakli kada nam se pridružio Tin.
Tin nas je pratio u stopu, a kretali smo se preko plodnih livada, a potom i uz rijeku Mirnu.
Vrućina je bila neumoljiva, osobito na nasipu rijeke. Potom uspon do Vižinade. Malo asfalta, a potom i šuma. Kroz par sati iz Vižinade je uslijedio prgi pogled na Motovun.
U kafiću smo se osvježili hladnim pićem, a zatim se uputili na Parenzanu.
Bez velikih elevacija Parenzana je idealna za hodanje, jedino nedostaje dobrih pogleda jer je često usječena u stijene ili pak prolazi kroz više metara visoko drveće ili žbunje.
Dostigli smo i km marker 1300.
A onda smo našli i kamping mjesto podno Motovuna. Već ranije su me zvali iz grada Pazina i turističkog ureda. Dogovorio sam susret u Pazinu sutradan u 18 i trebali smo se što više primaknuti Pazinu. Ovo je bilo idealno mjesto.
Dečki su se i tuširali, a malo kasnije nam se pridružio Davor iz Pule, prijatelj koji je došao motorom, te donio par pivi i čipsa.
Ostao je prenoćiti s nama poučen iskustvom od ranije i zaključkom da mu je bolje tu u šatoru nego doma 🙂
U daljini su ljeskale munje i čula se grmljavina. Bili smo pod šatorima spremni na sve…..
2 Comments
Nikola, imaš kakvu informaciju što je sa Marinom? Da lio hoda iz vas da li se vratila doma? Jeste se čuli kaj?
Ona je doma. Prikljuciti ce nam se na jos jednom djelu samo jos ne znamo gdhe tocno.