CLDT dan 73: Poklon (1436) – Matulji (1458): umorni Matt
15 srpnja, 2018
CLDT dan 75: Gornje Jelenje (1497) – Bribir (1526): iz kiše u sunce
15 srpnja, 2018
Ustali smo se prilično rano, prošetali do ceste, a potom pozdravili. Matt je otišao na bus do Rijeke, a potom do Senja, a ja cestom dalje CLDT rutom koju sam kreirao u hodu.
Žvakao sam sendvič kada je stao automobil. Izašao je čovjek s osmijehom na ustima uz već poznato pitanje: “Vi ste Nikola Horvat?”. Taj je čovjek pratio i ranija moja putovanja, želio nas je posjetiti na Učki, ali je ozlijedio koljeno. ” Ovaj mi je iznenadni susret uljepšao ovaj ružni dan.”, rekao je gospodin, a s čime sam se i ja složio, te otišao dalje autom.
Dosta sam još hodao cestom, a onda se ubacio na planinarske staze.
Lijevo, desno i uskoro sam se spuštao na grobničko polje. U daljini pastir s psom. Uzeo sam bijelu plastiku kako bih se zaštitio od agresivnosti pastirskog psa, ali nije bilo neugodnosti. Plastiku sam zadržao.
Prošao sam uz motociklističku pistu i aerodrom i krenuo prema gore.
Prolazeći krajolikom vidio sam i poznatu cestu. Malo tko ovdje nije prošao autom.
Ispod autoceste sam prošao u 16 sati i nastavio s usponom.
Kiša je stajala i kretala svako malo, a onda na jednom dijelu ugledah pastirske pse – mađarski kuvas i šarplaninac. Lavež je istjerao i čovjeka iz željezničkog vagona u kojem je živio. “Udari ga po njušci!”, vikao je čovjek ljuto na pse.
Nakon malo razgovora nastavio sam dalje žderući kilometre. Već oko 18 sam došao do Gornjeg Jesenja, no tamo nije bilo puno toga. Kiša je opako prijetila i morao sam već razmišljati gdje ću spavati. Mape su mi pokazivale da je ispred mene vrlo brdovit kraj. Uz cestu sam vidio strehu za sol i ribani asfalt Hrvatakih cesta. Taman i mjesto za mene.
Tu sam odlučio ostati što se pokazalo dobrom idejom jer je kiša krenula padati već nakon 15 minuta.
Skuhao sam si hrane i krenuo spavati. Nekad su me probudile eksplozije petardi i vatrometa daleko u daljini. Znao sam da cijela Hrvatska prati nogomet i polufinale Hrvatske protiv Engleske. Pretpostavljao sam da su naši pobjedili i da gradovi gore, a ja jedino što sam mogao napraviti je okrenuti se na drugu stranu i spavati slušajući udaranje kiše o tlo.
