Cijelu su noć životinje radile pičvajz po šumi. Čas ovdje, čas ondje. Bez obzira na to osvanulo je jutro grada. U pitanju je bio Gračac.
Dosta sam meandrirao Velebitskim šumama, da bih došao do ceste koja je vodila u Gračac. Zaurlao sam od zadovoljstva.
Došavši u predgrađe otvorio mi se pogled na Velebit. Divan! Bilo je dobro znati da sam to sve prehodao, u jednom šusu 🙂
U Gračacu sam svratio do marketa samo da kupim hladno piće i čips. Hrane sam imao.
Glad sam pak odlučio utažiti u jednom restaču. Dovoljno povoljno i obilno.
Morao sam još neko vrijeme hodati po cesti. Puno prometa, ali moralo se odraditi.
Sreo sam i mladu Meghan iz Francuske. Veliki su nas ruksaci odmah povezali pa malo popričasmo.
Došavši do 40. km toga dana, a u 19 sati, odlučio sam nešto pojesti. Zasjeo sam na livadu i primio se posla s nakanom da hodam do 21 sat nakon što pojedem. No, čim sam završio energija mi je propala, a ja sam samo htio spavati. Srećom, livada je bila ravna pa sam složio ljetnu varijantu.
Tek sam kasnije shvatio da spavam pod Popovim mudima. Zgodno, očekivao sam da će biti toplije…..