Zbrisao sam s groblja što sam ranije mogao kako ne bih sablaznio lakalne bake krenu li na grobove svojih bližnjih.
Ispred mene je uglavnom bila nizbrdica i prilično sam je lako savladavao.
Uskoro sam imao prilike krenuti prema serpentinama koje su me trebale naglo spustiti do Cetine. Tada je krenula i već uobičajena grmljavina , te kiša.
Da stvar bude bolja promašio sam put pa sam se morao vraćati.
Nešto nakon 10 sam stigao u Omiš. Zvao sam Lea Lelasa da mi malo pojasni kuda da idem u narednim danima. Leo je predsjednik PD Imber i sukreator Dalmatia Ultra Trail utrke, pa ako netko zna gdje valja proći to je onda on.
Dočekao me i poveo do restorana Rade kako bih se prvo dobro najeo. U međuvremenu je došao i Matt, Zvonimir, Roko i još nekolicina planinara pa smo se ugodno družili.
Sve su mi objasnili i sugerirali da iz Omiša idem na forticu, a potom preko doma u izgradnji na Brela.
Pošao sam se kupati u more, a zatim smo Matt i ja popili koje pivo na klupi. Stigla je i poslijepodnevna oluja, pa smo morali bježati.
Na forticu smo krenuli kasno poslijepodne. Uspon je bio opak. Došavši na sam vrh vratio sam se po Mattov ruksak da mu olakšam penjanje.
Shvatili smo da će na fortici biti fešta povodom pomrčine mjeseca. Nije nam ništa drugo preostalo nego da ostanemo.
Stiglo je dosta članova Imbera, pao je i roštilj, Leo ga je pekao.
Naposlijetku smo se povukli spavati unutar zidina fortice, a što je bio unikatan doživljaj. Još jedno zanimljivo mjesto gdje sam razvukao svoj karimat i vreću za spavanje 🙂