Oko 7 smo se pozdravili s Mattom koji je otišao za Makarsku, a Olga i ja smo krenuli u brdo, prema Bastu.
Put je ubrzo dovijudao do Parka prirode Biokovo, a to je bilo vidljivo na svakom koraku.
Oduševljeni viđenim koračali smo čudeći se ljepotama planine.
Tu sam dosegao i marker 2000. To je konkretno značilo da sam prehodao 2000 kilometara. Bio je to dobar osjećaj. Prvi thru hiker (dođem li do kraja) na CLDT-u je koračao svojih zadnjih xxx kilometara. Pretpostavljam oko 350…..
Oko 16 sati došli smo da Makra. Bijaše nedjelja i lokalna je birtija radila. Palo je hladno pivo, kasnije nas je gazda počastio sirom i kobasicom.
U 18 je sati valjalo krenuti s usponom na Vošac. Temperatura je i dalje bila visoka, a uspon opak. S mene je kapao znoj kao tuš, a Olga je ubrzo zaostala iza mene.
Bilo je paklenski naporno, a sunce je već pomalo gubilo bitku s mjesecom. Zvao sam Olgu u više navrata da provjerim je li dobro.
Pao je i mrak. Pitao sam je da li joj je ugodno samoj ili da čekam. Odgovor znate.
Sjeo sam i čekao poprilično dugo, a potom donio odluku da prespavamo na stijeni. Olga nije više mogla i trebala je odmor. Pogled je pucao na Makarsku odakle su dostizali zvuci glazbe i zabave.