CLDT dan 97: Trpanj (2089) – Janjina (2109): neočekivana trail čarolija

U 6:30 smo se iskrali iz kuće i brodom se prebacili do Orebića. Trebalo je ustopirati nekoga da nas prebaci do Trpnja. Stopirali smo u dvoje, ali nije išlo, pa sam prepustio podij Olgi. Ubrzo je stao auto i Olga je otišla put Trpnja. Tada sam nastupio na podij i uskoro je stao auto danskih tablica. Unutra su bile dvije nadprosječno lijepe plavuše i ponudile mi prijevoz do pola puta. Odbio sam želeći vožnju u komadu, auto je otišao, a ja sam u maniri Lloyda i Harrya s kraja filma Glup i gluplji rezimirao svoju odluku.

Nakon pet minuta je stao gospodin i ponudio mi istu ponudu i morao sam prihvatit nakon što sam došao k pameti.

U drugoj rundi stopanja stala su mi dva mladića s pitanjem jel imaš bombu. Rekoh im da imam dvije. Povezli su me do Trpnja. Nisam detonirao arsenal.

Olga je već čekala i krenusmo u brdo.

Nismo se dugo pentrali. Uslijedilo je meandriranje uzduž vinograda s najfinijim grožđem.

Pelješac nam je oduzimao dah sve dok nismo došli do spaljene zemlje i dijela traila koji je bio prepun palih stabala. Da situacija bude bolja u daljini je padao pljusak, a puška lovca se čula sve bliže i bliže.

Uspjeli smo se iskobeljati iz spaljene zemlje, kiša je odprijetila svoje, a mi smo naišli na marker 2100. Prvi jestivi u nizu.

Toga sam dana kontaktirao i FB prijatelja i kolegu teologa Entonija. Znao sam da je na Pelješcu i bio je stari dogovor da se konačno upoznamo, no nekako sam slutio da mjesto njegova boravka nije na trailu.

Odaslao sam poruku Entoniju i kroz par minuta shvatih da ćemo proći blizu njega. Dogovor je pao. Dočekati će nas u Janjini.

Do Janjine smo prehodali kojih 20 km i posjet Entoniju je trebala biti kratka pauza uz pivo i druženje. No, ubrzo sam shvatio da postoji nevidljiva spona između ova dva teologa i da ćemo morati ostati. U takvim se trenucima ne opirem. Susreti s ljudima su ispred kilometraže i odluka je bila opravdana, na Olgino opće veselje.

Entoni je počastio pizzom i pivom, te pozvao Miru. On je također teolog, ali ne po struci, već hobi teolog koji svojom bistrinom i načitanošću nadilazi mnoge učene glave.

Olga se kupala, a tri su teologa ušla u duboke rasprave. Kulminacija se za mene dogodila Mirinim pitanjem tko je za tebe Isus. Odgovor ću vam podastrijeti drugom prilikom. Samo ću vam reći da je Miro čuvši odgovor ispružio čašu vina da mi nazdravi, a što nikako nisam očekivao, s obzirom na nihilističku narav odgovora.

Pali su i neki dogovori oko ponovnih susreta, kajakarenja, ali i poziv ovom hodaču da posjeti njihovu voljenu zemlju Bosnu. Da, takvim se pozivima ne opire……

Zaspao sam tu večer počašćen što sam imao ovakvo društvo, štoviše, što sam im u jednu ruku inspiracija, kao što se pokazalo i suprotno.