U 4 ujutro je žestoko grmilo i potvrdilo se da je bila dobra odluka uzeti smještaj. Kada smo se ustali kiša je i dalje padala. Razmišljali smo trebamo li krenuti hodati unatoč kiši i žestoko se dvoumili, no na kraju je ipak pala odluka da ne idemo. Valjalo je zadržati moral visoko, a kiša i hladnoća nepovoljno utječu na isti.
Sjeli smo piti čaj, a hladnoća je iziskivala da izvadimo pernate jakne, flis i kape.
Zvao sam kuma Karla. Rekao je da dolazi poslijepodne u Kupjak, te da će nas pokupiti. Naime, on i moj brat su nam odlučili pripremiti trail magic u casi de Pleše, kući velikodušnih punca i punice kuma Karla.
Večer smo proveli nadoknađujući vrijeme kroz koje se nismo vidjeli razgovarajući sve do sitnih sati. Bijaše to već druga noć da sam san preskočio zbog druženja, i nije mi bilo žao.
Ujutro smo Karlo, Matt i ja strpali vode i nešto hrane u auto i prebacili se do mjesta gdje smo stali. Dakle, bez teškog tereta nastavili smo put.
Prvo je uslijedio jedan žešći uspon s mnogo autopraonica (mokrog visokog žbunja koje nas je jako smočilo), a onda nagrada:
Maglena je dolina plijenila naše poglede.
Ušli smo i u neke džunglaste predjele, a to je uvijek zabavno, osobito ako je staza dobra.
Naišli smo i na lovačku kuću Praprot. Tu je svirala glasna metal mjuza. Dečki su igrali nogomet, a neki razgovarali. Bijaše to momačka zabava riječkih metalaca. Dali su nam i tri piva, te nastavismo.
Moj je brat došao do Kupjaka sa svojim dečkima i Ludim. Dogovorili su se da će doći po nas u Razloge. Ipak smo bili nenaspavani i željni druženja, pa je dan ispao kratak.
U Kupjaku je uslijedila večer kuhanja i druženja. Pohana piletina, juha, patka, mlinci i još koješta. Bilo je dobro biti u Kupjaku tu večer.