Podrži projekt kupnjom DOKUMENTARNOG FILMA!!!!!
6. kolovoz 2019.
Pokušao sam što ranije biti na trailu, ali valjalo se istuširati, napuniti baterije i ostalo. K tome, lokalna trgovina outdoor opremom prodavala je povoljno vunene čarape. Uzeo sam jedne.
Za pola sata bijah na cesti i palac je zaustavljao aute, a još 15 kasnije na trailheadu. Bila je tu i ekipa iz hostela – Devin, Jeff i cucak Noah, a uskoro su se pojavila i dva Belgijanca – Tim i Thomas. Sustigle su i Zoe i Jesse, ali ubrzo otišle kao i svi ostali osim Jeffa, Noe i mene. Nekako smo spontano krenuli hodati zajedno.
Ručali smo zajedno s Belgijancima. Saznao sam da je jedan od njih nedavno obišao dobar dio Hrvatske i Crne Gore. Svidjelo mu se.
Kroz sat-dva hodao sam sam, kroz dio Colorada koji neodoljivo podsjeća na Sierre u Kaliforniji. Uživao sam hodajući, a uhvatio sam i dobar ritam. Ujutro, pred hostelom sam se osjećao kao da ću se skljokat nakon 5 km, no prevario sam se. U šumi sam živnuo i na kraju dana zbrojio 22 km, što je za tako kasni start i uspon koji sam svladao bilo zadovoljavajuće.
Nakon iscrpljujuće hodnje našao sam dobro kamping mjesto tik uz potok. Pridružili su mi se i Belgijanci. Samo smo još nestrpljivo čekali Jeffa i Nou. Ipak, nakon sat vremena došli su i njih dvojica. Jeff je odmah pripalio vatru te stavio grijati svinjeća rebra koja je ponio iz Leadvillea. Oblizivali smo prste. To mi je bio vratio za doručak koji sam mu u hostelu objeručke ponudio.
Valjalo se još samo utuškati u šator.