Podrži ove neprofitabilne ludosti kupnjom DOKUMENTARNOG FILMA!!!,
7. kolovoz 2019.
Prvi sam napustio kamp lagano se uspinjući. Ulovio sam dobar ritam pa sam se doručkom natjerao da stanem i pričekam Jeffa. Uspio sam pojesti, prestigli su me i Belgijanci, a tada mi je prekipjelo. Komarci su postali neizdrživi i morao sam nestati odande.
Sat vremena kasnije, na vrhu sam ulovio nešto signala, zasjeo da se javim svojima. Nedugo potom došao je Jeff pa smo nastavili zajedno.
Na pauzi koju smo si priuštili negdje u šumi malo iznenađenje… naime, iza jednog kamena Jeff je vidio limenke soka. Oho, trail magic. Pogledali smo….. – sok od suhih šljiva. Ha, ne može biti baš toliko loše, rezonirali smo, a potom otvorili. Srk, srk i grimase se razliše našim licima. Odvratno. Prolili smo tekućinu nalik istrošenom motornom ulju, limenke stjesnili i ponijeli sa sobom.
Dogovor je bio da osvojimo mt. Elbert, 4399 m visok vrh koji se nalazi blizu traila, baš kao i mt. Massive, nešto niži, ali bliže nam. Kada smo došli do trailheada za mt. Massive Jeff je stao i odlučio da želi osvojiti i njega. Pozdravili smo se, pozdravio sam cucka i otišao dalje sam.
Uskoro sam imao prilike vidjeti mt. Elbert po prvi puta. Nazivaju ga nježni div, ali vjerujte, on to nije.
Došavši do kampirališta te večeri susreo sam Belgijance. Ne osvajaju Elberta, rekoše mi, te su nakon fotkanja otišli dalje. Pretpostavljam da se više nećemo vidjeti na trailu.
Kod riječice, na kampiralištu su bili još neki hikeri. Troje ih je toga dana osvojilo mt. Massive, a jedan je tu odlučio noćiti pa rano ujutro krenuti u osvajanje mt. Elberta. I moj je plan bio takav.
Pridružio sam se ekipi u večeri, ali nas je vrlo brzo rastjerala kiša.
Nije mi puno trebalo da zaspem, valjalo se ustati u 4 i krenuti osvojiti Elberta prije nego gore zavladaju poslijepodnevne oluje.