Podržite kampanju i projekt kupnjom dokumentarnog filma!!! Hvala.
2. kolovoz 2019.
Opet hladna noć. Probudio sam se u neko doba pa išao isprobati kako je noga. Jednim stopalom sam stisnuo drugo i osjetio jaku bol. Ista stvar kada sam se ustao. Jedva se prošetao oko šatora. Raspoloženje mi je bilo prilično nisko, a oblaci koju su se već od 7 valjali nad mojom glavom nisu pomagali.
U 8 sam krenuo dalje, posljednji od naše male grupe. Inicijalni plan je bio da odgegam 9 milja, 15 km do prvog kampa pa ću vidjeti dalje.
Nije dugo trebalo i noga se razgibala. Bol je nestala, sunce se pojavilo i od trulog jutra nastalo je izvrsno. Hodao sam tako da sam se morao usporavati – ne žuri ti se, uspori, vratit će se bol – razmišljao sam.
Uspon je bio savladan, sada se pomalo trebalo spustiti do autoceste. Zastao sam porazgovarati s biciklistom što se odmarao, a onda je došao jedan hiker. Uskoro sam saznao da je Čeh, da se zove Karel Klinovsky – El Fox, te da hoda CDT. Bivši je zapovjednik specijalnih postrojbi i uživa u životu. Večika većina CDT thru hikera je flip flopala na sjever pa idu natrag, ali ne i El Fox. Njega po gradovim gledaju poput ružičastog slona, jer CDT hikera nema u ovim područjima zbog snijega. S gnušanjem je pričao o hikerima koji preskaču zbog snijega. Dotakao se i američkih hikera koji na Instagram objavljuju kakve nijanse smeđe im je danas drek. A kada je čuo da sam iz Hrvatske samo se nasmijao. “Čuvao sam Plitvička jezera od onih budala”, rekao je te dodao da je služio u Unproforu. Nadovezao se s još par anegdota pritom istovarujući predame imena generala i gradova kao od šale. Zamjenili smo emailove i obećali jedan drugome da ćemo se naći u Hrvatskoj.
Nastavio sam prema autocesti i dalje dobro se osjećajući pa kada sam pogodio 9. milju nastavio sam. Bila bi šteta da sam stao.
Preko jednog brdašca sam uskoro gledao na američku raskoš. S jedne strane Breckenridge, u sredini abnormalno bogati resort s kućama da boli glava, a s druge grad Frisco i sve to na ciglih 3000 mnv.
Prošao sam uz raskoš resorta, ali unatoč kućama na trailu niti jedne hladne limenke soka. Logično. Ta kad bi svima dijelili ne bi niti toliko imali 😁
Maknuo sam se od buke autoceste što sam prije mogao. Valjalo je prehodati još nekih 6 km do prve vode i kampirališta. Uz pauzu to sam i napravio prolazeći kroz ogoljeni kraj. Naime, potkornjaš je poharao ovo područje, a tople zime ga nikako nisu ubile.
Na kampiralište sam došao sa Rachel, a kasnije nam se pridružio i Hunter s Buddyem. Potočić žubori, u šumi malo poviše mog šatora neka živina lomi grane, a ja pokušavam zaspati ne moreći se odgovorom na pitanje radi li se o medvjedu.