14. kolovoz 2019.
Trail nam je u startu objašnjavao zakone fizike – tegliš li 20 kg uz brijeg biti će jako teško. Srećom, lekcija nije dugo trajala. Već kroz sat vremena smo bili na vrhu Continental dividea.
Chris, Dirty Bird, Kyle i ja….zapičili smo po hrptu planine kojom je bridio uporni i hladni vjetar. Valjalo je prevaliti kojih 13-14 km kako bismo se dokopali Monarch passa i parkirališta gdie je Chris parkirao svoj auto.
Put je zaobilazio sve što se moglo zaobići da bi dokrivudao do prijevoja. Ipak smo zadovoljni stigli. Uskoro su se dokrivudale Zoe, Jesse, Lindsey i Kyra. Zajedno smo gucnuli Chrisove sokove koje u ledenicama ostavlja kao trail magic i krenuli u grad Salidu. Mene je prebacio dobri Chris.
Hosteli su bili puni, pa smo Chris, Dirty Bird, Kyle i ja skoknuli do trgovine outdoor opreme. Tamo postoji popis trail angela. Prstom sam ko od šuba piknuo u ime i rekao Chrisu – zovi! Javila se Kimberly i za deset smo minuta u njenom dvorištu podizali šatore. Pola sata kasnije svi smo bili istuširani.
Nakon što je došao i njen muž Shawn, te nakon što smo porazgovarali, otišli smo u grad na večeru. Devin je odsjeo u hostelu pa nam se pridružio.
Nakon večere, posjeta pivnici s valjda 40 točionika. Upoznali smo i Claire – triple crown hikericu koja živi u Salidi. Prehodala je i PCT i to 2016., no nismo se poznavali…iako smo znali iste ljude, od kojih su neki Jazzus i Hobo Joe. Čitatelji moje knjige će znati o kome se radi.
Claire nam je obećala jednu ludu stvar sutra, s obzirom da uzimamo zero day. Devin, koji je mislio vratiti se na trail, ipak ostaje kako bi sudjelovao…..nadam se da Claire neće prekršiti dogovor😁