20. kolovoz 2019.
Probudio sam okovan ledom na stjenkama moga šatora. To nikad nije zgodno, osobito ne u kolovozu. Ipak, dao sam si oduška i ustao malo kasnije. Po izvirivanju glave iz šatora shvatio sam da su uz mene kampirali Old School i Hummingbird. Otac i 16 godišnja kćer.
Nestao sam sa zadnjim ubačenim komadom opreme u ruksak. Puf pant, uzbrdica nikad nije laka, osim kad je. Prošao sam sedlom kojim se može doći i na San Luis, 4229 m visoki brežuljak tik do Colorado Traila. Odmahnuo sam rukom. Elbert mi je sasvim dovoljan u bilježnici osvojenih četritisućnjaka….za sada.
Sljedeće sedlo je bio Continental divide. Tamo sam pak sreo Sydney i Lyndsey. Naravno, takva su mjesta odličan poligon za udaranje time lapsova pa sam ubrzo ostao solirati na vjetrom opaljenom komadu Zemlje.
Na silasku pauza – valja osušiti šator, vreću, sve. Bila je vlažna noć. I tako, nastavio sam vam potpuno nesvjestan koga ću susresti uskoro. Prvo sam vidio koze. Zgodne su, ali obitavaju na udaljenim vrhovima i mojem su fotoaparatu samo točkice. Onda sam vidio majku losa s lanetom. Ostavio sam ih na miru. I onda bum – dva losa ležeći jedu lišće svega 30 m od mene. Čekao sam ih oko dva sata da mrdnu. Nasrnuo je jedan, no o tome kako izgleda kada te tona mesa i kostiju poprijeko gleda čitati ćete na drugom mediju 😁
Nisam bio baš preželjan tu kampirati pa sam povukao još do zadnje moguće točke prije potpuno izloženog dijela traila. Tu sam zatekao Old Schoola i Hummingbird. Iako je sve bilo puno mrtvih stabala morali smo tu kampirati. Nije bilo ugodno boraviti pod stablima koja su naslonjena jedno uz drugo i tako mrtva provode dane čekajući da padnu…..jesam li spomenuo da je ove godine na Colorado trailu poginula jedna hikerica jer joj je palo stablo na šator?