25. kolovoz 2019.
Šuma ujutro uvijek ima neki poseban prizvuk. Ovaj je komad šume bio živ, s pokojim jezercetom i proplankom. Divota. Hodnja je bila čisti užitak, sve dok nisam naletio na još ostataka lavina. No, snaga prirode je u meni ostavila dubok trag. Stogodišnja stabla razbacana kao šibice. Impresivno.
Kada sam se spustio do starih šina na dnu usjekline, a kojim vozi parni vlak na relaciji Durango – Silverton, susreo sam Granny Badass Motherfucker i GuacaMolly. Njih je uvijek zabavno sresti.
Tada je počeo i uspon prema Molas passu odakle se ide za Silverton. Baš dok sam se penjao prolazio je vlak. Zviždao je usjeklinom. Western štimung na najjače.
Sam, kojega sam sreo još kod Baileya kako pješači prvih 6 segmenata nas je susreo nagdje u šumi. Nastavili smo skupa do njegovog auta gdje sam suknuo hladnu Colu. To nema cijene.
Kroz pola sata smo bili u Silvertonu. Prijavili smo se u hostel, istuširali, te dali oprati robu. Sada je samo trebalo najesti se. Dirty Bird ima neki oblik celijakije pa smo izabrali jedino gluten free mjesto u gradu – pizzeriju. Naručio sam pivo pa sam morao pokazati osobnu. Konobarica se ugodno iznenadila. Tata joj je iz Hrvatske, nadomak Lipika. Mislim da sam dobio i popust na konto toga 😁
S obzirom da je Dirty Bird slavila 27. rođendan prebacili smo se u pivnicu i proslavili kako treba. Počastio sam je margaritom s chili papričicama. Svidjelo joj se 😄