Croatian Travel Festival i Mosor Film Festival

Dokumentarni film Pacific Crest Trail: Tesla – Year of the Beginning je ugledao svijetlo dana. Režiser, snimatelj i producent Tin Borovčak i moja malenkost producent i snimatelj Nikola Horvat poprilično smo zadovoljni uratkom i s tim osjećajem počeli smo sa slanjem filma na festivale i smotre, a prvi su bili natjecanje Croatian Travel Festivala koje nosi ime Dijane Klarić, a gdje sam upao u finaliste u tri kategorije: najbolja fotografija, najbolji film i putnik godine; i Mososr Film Festival.

Boraveći u Šibeniku 27. i 28. svibnja održao sam i predavanje o mom putovanju na Pacific Crest Trailu i to u prime timeu – u subotu u 18:30, sat vremena prije izlaganja Ivice Kostelića o svojoj grenlandskoj traverzi u kojem je, uzgred budi rečeno, spomenuo i mene u dva navrata kao primjer ustrajnosti. Dakako da je to godilo mojim ušima 🙂

U nedjelju 28. svibnja uslijedilo je i proglašenje pobjednika. Manifestacija se održala u HNK u Šibeniku. Pobjednici Nagrade Dijana Klarić su bili sljedeći:

Najbolji putopis: Gordan Nuhanović, “Piknik u stepi”
Najbolja fotografija: Toma Kezić, “New York”
Najbolji film: Tin Borovčak i Nikola Horvat, “Pacific Crest Trail – Tesla, godina početka”
Najbolji projekt: Goran Blažević, “Solidarity Walk”
Putnik godine: Goran Blažević

U obrazloženju za prvo mjesto u kategoriji najbolji film je pisalo sljedeće:

 „Pacific Crest Trail: Tesla – Godina početka“

Vještom upotrebom statičnih i dinamičkih kadrova te onih objektivnih, postigao je da se zapažanja snimljene građe s lakoćom prenose na gledatelja kao da je sam prisustvovao snimanom događanju, gdje se vješto stvorio dojam realističnosti i dokumentarnosti.

Prikazujući intenzitet unutrašnjeg napora pomiješanog sa silinom osjećaja i uzburkanosti emocija, Nikola s nevjerojatnom lakoćom postiže da njegovi izražaji izazovu trenutnu gledateljevu simpatiju.

 Završetak dokumentarnog filma, koji u posljednjem kadru maštovito koketira s elementima nadrealnosti, čitavom projektu daje dodatnu posebnost i draž, ostavljajući gledatelja s osjećajem divljenja i želje da i sam pođe na jedno takvo putovanje. A upravo to i jest poanta dobrog video uratka kao i samog Festivala putnika.

Marin Bukljaš, u ime žirija

Žiri: Marin Bukljaš, Hrvoje Ivančić, Igor Zelić

 

U Šibeniku sam upoznao mnogo divnih i inspirativnih ljudi, ali i starih prijatelja: Tomislava Perka, Vitomira Maričića, Vedrana Bublea, Gorana Blaževića, Sinišu Goluba, Damira Vujnovca, Davorina Mancea, Gordana Nuhanovića, Ivicu Kostelića i još mnogo drugih. Nažalost, nagrada koju sam najviše priželjkivao mi je izmakla – ona za putnika godine. Prošao sam zaista mnogo, izgubio sam mnogo, dobio sam mnogo, vidio sam mnogo…i unatoč jako žestokoj konkurenciji nadao sam se da će moj uloženi trud, sve nevolje koje sam podnio, žrtve koje sam istrpio i divote koje sam vidio i ljudima donosio biti dovoljne, no žiri je imao drugačije mišljenje. Čestitam Goranu na pobjedi, ako je itko uz mene bio konkurent za putnika godine to je onda bio on 🙂

Tjedan dana kasnije održan je i Mosor Film Festival na planini Mosor, na livadi Ljuvač u organizaciji PD Mosor. Na Mosor sam krenuo sa svojim sinom Ruđerom. U Splitu su nas dočekali Denis i Sanja, ljubazni domaćini i povezli smo se do Sitnog, mjestašca podno Mosora. Nakon što smo čekali da prestane pljusak uputili smo se prema mjestu održavanja festivala.

Po dolasku na livadu malo smo se osvježili, a potom pronašli dobro mjesto za kamping i postavili smo šator.

Uskoro su došli i neki od posjetitelja festivala, a neki od njih su me i prepoznali i srdačno pozdravili. Takvi su susreti dragocjeni. Bili su to Nikola i Dario. Uz još nekoliko prijatelja došli su na Mosor, kako su mi rekli, samo zbog moga filma, a to čuti je bio veliki privilegij koji je u meni instantno razvio osjećaj respekta i poniznosti.

Potom smo se uputili na livadu gdje se održavao festival. Moj film je prikazan prvi, a na livadi je bilo dvjestotinjak pari očiju. Osjećao sam tremu, jer bilo je ovo prvo javno prikazivanje filma. Neznajući kako će ljudi reagirati čekao sam početak filma. Potom me je Denis pozvao da uputim pokoju riječ gledateljima, a što sam izveo prilično traljavo 🙂

Reakcije na film su bile dobre, a tome je ponajbolje svjedočio pljesak. Ljudi su bili puni pitanja u vezi mog putovanja pa sam i odgovorio na nekolicinu njih.

Sljedećeg smo se dana Ruđer i ja spustili s Mosora, a domaćini su nas poveli u Stobreč da se osvježimo divnim morem.

Tin i ja nastavljamo sa slanjem filma na festivale, a jedan od sljedećih je i 3fok u Kreševu gdje očekujemo da ćemo upasti u izbor žirija. Isto tako planiramo organizirati premijeru u Zagrebu i to u mjesecu srpnju. Sve informacije ću objaviti na vrijeme i s ponosom, a na vama je da dođete i pogledate najbolji dokumentarni film po izboru žirija Croatian Travel Festivala.