Od 4.-7. ožujka u Zagrebu je boravila ekipa nacionalne južno korejske televizije (KBS). Vođeni redateljem i direktorom dokumentarnog odjela KBS-a Chan-gyu Yunom došli su s ciljem da snime prve kadrove dokumentarca u čijem je drugom nastavku glavni protagonist moja malenkost.
U petak ujutro smo se našli u hotelu Panorama gdje smo dogovorili plan snimanja i razriješili neke detalje vezano uz samo putovanje u SAD.
S lijeva na desno: prevoditeljica Mina, Chan-gyu Yun, Jaeman Choo, tonac kojemu sam zaboravio ime – mea maxima culpa, Katarina, Nikola
Odmah potom krenuli smo u Samobor gdje smo snimali u franjevačkoj crkvi Uzvišenja BDM na nebo i tamošnjem samostanu. Tamo sam boravio 2003./2004. i to mjesto predstavlja svojevrstan početak mojeg putovanja, a koje će kulminirati na Pacific crest trailu.
Po završetku snimanja u Samoboru krenuli smo u Zagreb, a snimanje smo nastavili u subotu ujutro. Našli smo se u 5:20 na Tomislavcu, u vrijeme kada inače pješačim na radio na kojem radim. Nakon snimljenih kadrova po Vlaškoj snimali smo na samom radiju.
Korejskom ekipom su svi bili oduševljeni – pristojnost, nenametljivost i kultura su očito prerijetke osobine u Hrvatskoj, pa su Korejci bili itekako zamijećeni 🙂
Poslijepodne smo išli snimati moje glazbene vještine, a kako trenutno nemam bend okupio sam stare prijatelje (Katarina (Voyage), Marko, Neven (Queen of Sabe), Vilim) da zasviramo pred kamerama. Korejcima se jako svidjela pjesma Ruke od Damira Urbana koju smo nemilice probavali pa se čini da će te pjesma ići u film. Kako god bilo, čini se da smo to dobro odsvirali, a bend kojeg smo kolokvijalno nazvali NH epic quartet ( 🙂 ) je dogovorio nastavak suradnje tamo negdje u listopadu kada se vratim s PCT-a.
Ovim putem se zahvaljujem bendu Voyage koji nam je velikodušno ustupio garažu za probe. Sve o njihovoj glazbi i prvom nastupu 24.3. u Saxu potražite ovdje – Voyage
Nakon svirke išlo se sve skupa zaliti u jednu popularnu pivnicu.
I tako je protekla subota. Nedjelju smo započeli snimanjem na Trgu u Zagrebu i na stubama Dolca. Potom smo išli kod mene gdje se snimanje proteglo do kasnih sati.
Naravno, kakvi bismo bili domaćini da ih nismo našopali gomilom hrane. Prvo smo im ponudili ponešto od suhih delicija a’la pršut, kobasice, kobasice od divljači, svježi sir i vrhnje. Jako im se svidjelo. Potom pita od sira da ne ogladne do ručka. A nakon snimanja odlučili smo ponuditi im sarmu. Jako im se sve svidjelo, a za sarmu kažu da je slično jednom korejskom jelu koje su mi obećali ponuditi u nekom od korejskih restorana u SAD-u.
Nakon sve hrane preostala je još samo torta. Kada su čuli da moraju jesti i desert pali su u nevjericu. Nisu mogli disati, jadni. Ipak, nakon što su probali po komad cheese cakea moje žene Katarine – tražili su repete 🙂
Katarina se potrudila i vizualno dotjerati tortu što je izazvalo erupciju oduševljenja i fotografiranja.
U ponedjeljak smo još snimali u školi u kojoj radim, a navečer smo išli u restoran kako bi se još jednom počastili i dogovorili detalje oko leta u Los Angeles i još koječega. Darovao sam ih simboličnim poklonima – HR poznatim proizvodima 😀 U utorak su otišli. Sljedeći susret nam se sprema 20. travnja u Los Angelesu.